Piše: dr. Kefah Abuhannoud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ko zna, ili bolje, ko može pojmiti i shvatiti da sirotost produžava životni vijek žene, kada se duša njenog djeteta smiri.
Ko zna da se žena razbija na dvije polovine: jedna polovina je u mezarju, a druga je među živima, kada njeno dijete ode sa ovoga svijeta.
Ko zna da je žena bez svoje djece kao drvo koje gleda kako mu lišće opada i nestaje.
Ko zna da žena bira so svojih suza da njome nacrta lik svoga djeteta koje ju je napustilo bez dozvole njenog srca.
Ko zna da u ženskim trepavicama gori žeravica i da ona budna provodi svoje noći, čekajući Sudnji dan, da svoje novorođenče stavi na svoje grudi.
O moj Allahu!
Kako je samo teška tuga kad se nasloni na srce žene, koja se zaklonila od stûdi života toplinom svog mališana.
O veličine majčinstva, onda kada ono postane početak istinske promjene.(saff.ba)
