U vremenu kada se pitanje priznanja palestinske državnosti ponovo nalazi u središtu međunarodne pažnje, francuski predsjednik Emmanuel Macron je najavio mogući važan korak: Francuska bi, prema njegovim riječima, mogla priznati Palestinu u junu ove godine. Ta najava dolazi u trenutku kada, iako je gotovo 150 zemalja priznalo palestinsku državnost, najutjecajnije zapadne sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Japana još uvijek to nisu učinile.
Macron je u televizijskom obraćanju jasno poručio da priznanje neće biti rezultat političkog pritiska, već moralne i strateške procjene. „Ne činim to da bih nekome udovoljio. Učinit ću to jer će u nekom trenutku to biti pravično“, izjavio je, naglašavajući da se ne radi o gesti simbolike, već o realnom koraku ka miru na Bliskom istoku. Dodao je da bi ovaj potez mogao otvoriti vrata reciprocitetu – da zemlje koje danas ne priznaju Izrael, poput Irana, Sirije, Jemena i Saudijske Arabije, zauzvrat učine isto i priznaju izraelsku državnost.
Ova najava dolazi u sklopu većeg diplomatskog napora. Macron planira da u junu, zajedno sa saudijskim prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom, bude domaćin međunarodne konferencije koja bi mogla imati ključnu ulogu u budućem razvoju odnosa na Bliskom istoku. Prema diplomatskim izvorima, taj skup bi mogao predstavljati upravo onaj “pogodan trenutak” koji Francuska traži za donošenje konačne odluke o priznanju palestinske države.
Tokom svoje posjete Egiptu, Macron je dodatno istaknuo francusku posvećenost rješavanju krize u Pojasu Gaze. U razgovoru s egipatskim predsjednikom Abdelom Fatahom al-Sisijem, Macron se osvrnuo na nekoliko ključnih pitanja, među kojima:
-
Podrška arapskom planu za obnovu Gaze, koji ne uključuje preseljenje stanovništva,
-
Jasno protivljenje prijedlogu o raseljavanju koji je iznio bivši američki predsjednik Donald Trump,
-
Zalaganje za isključenje Hamasa iz budućeg političkog života u Gazi.
Macron je arapski plan ocijenio kao “realističan”, jer se bavi obnovom bez dodatnog pogoršanja humanitarne situacije. Za razliku od američkog prijedloga, arapski plan ne predviđa masovna preseljenja stanovnika, što je za Francusku neprihvatljivo. Ipak, francuski predsjednik smatra da je potrebno dodatno doraditi aspekte sigurnosti i upravljanja u Gazi kako bi plan imao dugoročnu održivost.
Kada je riječ o islamističkom pokretu Hamas, Macron je bio izričit: „Hamas ne smije ni na koji način sudjelovati u upravljanju i ne smije više predstavljati nikakvu prijetnju Izraelu.“ Ova izjava odražava francusku zabrinutost za sigurnost Izraela, ali i jasnu poruku da buduće političko rješenje mora isključivati sve oblike ekstremizma.
Macronova inicijativa se može posmatrati kao pokušaj da se ponudi uravnoteženo rješenje: priznanje prava Palestinaca na svoju državu, ali i istovremeno priznanje prava Izraela na sigurnost i međunarodno priznanje od strane arapskih zemalja. Ukoliko ova strategija uspije, mogla bi označiti prekretnicu u decenijama dugom sukobu, pogotovo ako se u proces uključe i druge velike sile koje do sada nisu priznale palestinsku državnost.
U krajnjoj liniji, Macron pokušava uspostaviti diplomatsku ravnotežu između tradicionalne evropske politike neutralnosti i aktivnijeg zalaganja za rješenje koje bi istovremeno zadovoljilo dvije sukobljene strane. Priznanje Palestine od strane Francuske ne bi bilo samo simboličan čin, već signal da je Evropa spremna preuzeti veću odgovornost u rješavanju bliskoistočnih sukoba.
Hoće li se ovo priznanje zaista dogoditi u junu, kako je najavljeno, ostaje da se vidi. No, sama najava otvara prostor za nove razgovore, diplomatske inicijative i moguće pomake ka rješenju koje je godinama izmiče – stvaranje dviju država koje koegzistiraju u miru i sigurnosti.
Bez obzira na to hoće li se priznanje palestinske države zaista realizirati u najavljenom junskom roku, Macronova izjava već sada ima snažan simbolički i politički odjek. Ona šalje poruku da je status quo neodrživ i da međunarodna zajednica, a posebno Evropska unija, mora zauzeti proaktivniju ulogu u rješavanju dugotrajnog bliskoistočnog konflikta. Ukoliko se Francuska, kao jedna od ključnih evropskih sila, odluči na ovaj korak, to bi moglo potaknuti lančanu reakciju i kod ostalih zapadnih zemalja koje su do sada bile suzdržane. U vremenu globalne nesigurnosti i rastućih tenzija, potreba za pravdom, jednakim pravima i mirnim suživotom postaje važnija nego ikada.
