U okviru svog boravka u Briselu, Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, održao je izlaganje pred Sjevernoatlantskim vijećem (NAC), u kojem je iznio stavove o trenutnoj situaciji u zemlji, naglašavajući da problem s kojim se BiH trenutno suočava nije politički, već prije svega sigurnosni. Osim toga, izložio je i hronologiju i perspektive pristupanja Bosne i Hercegovine NATO savezu, pozvavši saveznike da posebnu pažnju posvete političkim kriterijima, naročito u pogledu vladavine prava i funkcionalnosti demokratskih institucija.
Komšić je u svom obraćanju podsjetio članove NAC-a da proces približavanja BiH NATO-u ima dugu historiju, koja počinje još 2001. godine, kada je Parlamentarna skupština BiH usvojila Deklaraciju kojom se iskazuje opredjeljenje ka članstvu. Iz te odluke je proizašao i Zakon o odbrani BiH, koji je obavezao sve državne institucije da rade na ispunjavanju kriterija za prijem u Savez.
Dalje je naveo ključne korake koje je Bosna i Hercegovina poduzela u tom pravcu:
-
2009.: BiH je zvanično podnijela zahtjev za učešće u Membership Action Planu (MAP).
-
2018.: NAC je odobrio učešće BiH u MAP-u.
-
2019.: Sačinjen je i dostavljen prvi Godišnji nacionalni program (ANP), koji je kasnije preimenovan u Program reformi.
Od tada je BiH dostavila ukupno četiri takva programa, a peti se očekuje uskoro. Međutim, Komšić je ukazao na to da su svi ti dokumenti u osnovi identične verzije onog iz 2019. godine, te da se nada da će buduće evaluacije NATO-a jasno adresirati konkretne zadatke koje BiH treba ispuniti.
Posebno je istaknut doprinos Bosne i Hercegovine u okviru međunarodnih misija:
-
Učešće u NATO operacijama u Afganistanu i Iraku.
-
Angažman u više misija pod okriljem Ujedinjenih nacija.
-
Brojne zajedničke vojne vježbe s NATO snagama, u kojima su Oružane snage BiH ocijenjene veoma visoko po pitanju interoperabilnosti.
U razradi ključnog problema današnjice, Komšić se osvrnuo na aktuelnu unutrašnju krizu u zemlji, izazvanu prvostepenom presudom Miloradu Dodiku, predsjedniku entiteta Republika Srpska. Naglasio je da se taj proces, iako je jasno pravosudne prirode, pokušava preoblikovati u političko pitanje, što može imati opasne posljedice po sigurnost kako BiH, tako i cijelog regiona.
Prema njegovim riječima, pokušaji da se kroz unutrašnji dijalog pronađe kompromis u vezi sa sudskim procesima predstavljaju opasnu praksu koja podriva princip vladavine prava. Istakao je da nema tog političkog dogovora koji može ili smije umanjiti težinu odluka pravosudnih institucija, jer bi to značilo urušavanje temelja pravnog sistema zemlje.
Komšić je ukazao i na to da su za rješavanje ovog pitanja zadužene domaće pravosudne i policijske strukture, kojima po potrebi mogu pomoći snage EUFOR-a, pa čak i NATO, kako je to ranije predviđeno Rezolucijom 1575 Vijeća sigurnosti UN-a iz 2004. godine. Podsjetio je na efikasan odgovor snaga SFOR-a iz 2001. godine u slučaju „Hercegovačke banke“ i pokušaja stvaranja tzv. „Hrvatske samouprave“, naglašavajući da međunarodna zajednica ima važnu ulogu i mandat u očuvanju ustavnog poretka.
Govoreći o odbrambenom budžetu, Komšić je iznio podatak da BiH izdvaja samo 0.95% BDP-a za odbranu, što je ispod NATO standarda od 2%. Glavni razlog za to je Fiskalni okvir, koji ograničava državni budžet na 500 miliona eura, iako bi on realno trebao iznositi oko 15 milijardi eura. Ukidanjem tog okvira otvorila bi se mogućnost dostizanja NATO kriterija za finansiranje odbrane.
U završnici svog obraćanja, Komšić je posebno naglasio:
-
Postojanje pozitivnog raspoloženja kod oko 70% građana BiH za članstvo u NATO.
-
Političke opstrukcije koje dolaze od malog broja ključnih političkih aktera, što dovoljno ilustruje činjenica da članstvo može zakočiti jedan član Predsjedništva ili tri delegata u Domu naroda.
-
Potrebu da NATO, pored vojnog segmenta, pojača nadzor i podršku u pogledu političkih kriterija, naročito onih koji se tiču demokratije i vladavine prava.
Poruka koju je Komšić prenio članovima NAC-a bila je jasna i direktna: BiH se suočava sa izazovima koji nadilaze politiku i ulaze u sferu sigurnosti, a za napredak ka NATO-u ključno je osigurati funkcionalne i odgovorne institucije, zaštićene od političkih pritisaka. Ukoliko se međunarodni saveznici ozbiljno posvete pomoći Bosni i Hercegovini u ispunjavanju i političkih i vojnih uslova, tada će se otvoriti put ka stvarnoj stabilizaciji, punopravnom članstvu u Savezu i – najvažnije – ostvarenju demokratskog društva utemeljenog na zakonu i pravu.
