Svakog dana veliki broj beskućnika, siromašnih osoba koje ne mogu priuštiti pristojan obrok postrojava se u red ispod Dabirpura mosta u Hyderabadu, Indija. Svaki muškarac, žena i dijete čeka svoj red kako bi preuzeli tanjir, oprali ga i sjeli u drugi red.Veliki broj onih koji čekaju u redu nisu jeli danima, ali oni još uvijek čekaju svoj red. Bez svađe, riža se postavlja na svaki tanjir a zatim slijedi i dal (čorba od leće) i khichidi (kombinacija začinjenih mahunarki, riže i povrća). Ovo traje već više od tri godine, dok jedan muškarac poslužuje hranu od početka do kraja reda.
Azhar Maksusi (36) živi u Starom gradu Hyderabada i svakodnevno hrani redove siromašnih ljudi u popodnevnim satima već tri godine.“Sve je počelo prije oko tri godine. Teško da sam ikada išao tim putem, ali tog dana mi se probušila guma i odlučio sam da idem lokalnim vozom sa stanice ispod mosta kada sam ugledao fizički hendikepiranu ženu sa amputiranim stopalima”, prisjeća se Azhar.Azhar još uvijek pamti da se žena zvala Lakšimi i da je plakala moleći da joj daju hranu umjesto novca jer nije jela danima.“Moj babo je umro kada sam imao četiri godine i majka se borila da odgoji mene i moju braću i sestre. Znam kako to izgleda zaspati gladan”, kaže on. Azhar joj je odmah dao hranu koju je nosio kući.Sljedećeg dana Azharova supruga, koja ga jako poštuje i divi mu se, je skuhala hranu za oko 15 osoba. On je otišao na isto mjesto i podijelio hranu.“U početku smo distribuirali pakete hrane, ali kasnije počeli smo da kuhamo u prostoru ispod nadvožnjaka i da ih tu hranimo”, kaže on.Ono što Azhar nije shvatio je da ima više gladnih usta koje treba nahraniti nego što to on može priuštiti. “Imam vlastiti biznis unutrašnjeg gipsanog uređenja prostorija i živimo jednostavno, tako da smo mogli priuštiti, ali njihov broj se stalno povećavao”, dodaje on.
Nakon dva mjeseca najmanje 50 osoba je svakodnevno čekalo Azhara. Onda je odlučio da zaposli kuhare kojima je davao mjesečnu platu kako bi mogao kuhati u većim količinama.Bez obzira na sve, on nikada nije ni od koga uzeo niti jedan novčić, sve je plaćao iz vlastitog džepa. Ovo je trajalo blizu jedne i po godine.“Jedan stranac se izgubio i našao se usred svega ovoga. On je putovao iznad mosta dugi niz godina i nije shvatio šta se dešava ispod. Onda je rekao svom bratu koji je došao iz SAD-a da bi ovo vidio”, kaže on.
Nakon toga svakog mjeseca Azhar dobije 16 vreća riže, svaka od po 25 kg, od svojih dobročinitelja. “Ovakva djela samo jačaju moju volju da i dalje nastavim”, kaže Azhar.Danas se može vidjeti više od 100 osoba kako čekaju na svoje jelo (mjeseci van ramazana) i u iftarsko vrijeme. Oko 25 kg riže, 2 kg mahunarki, litar ulja i začina je svakodnevno potrebno za pripremu obroka.“Veliki broj prijatelja mi se pridružio i imam veliku podršku ali odbijam sve ponude koje dobijam da mi daju gotovinu. Jedino prihvatam ljubaznost. Razlog zbog kojeg postavljam fotografije na Facebooku nije da bi ljudi donirali novac već da postanu svjesni da veliki broj ljudi svakodnevno zaspe gladno”, dodaje Azhar.On također dodaje da je beskućnicima potrebna odjeća i hrana, a ne novac. “Pojedini novac koriste za hranu, a drugi za opijanje. Pojedini pijanci stanu u red, ništa im ne govorim dok ne završe sa jelom, a onda razgovaram sa njima nasamo prije nego što odu”, kaže on.Azhar nema namjeru da odustane. “Sve dok budem mogao svakako osoba koja dođe će imati makar jedan obrok dnevno”, dodaje on.
IslamBosna.ba
