Recep Tayyip Erdoğan već više od dva desetljeća balansira između Zapada, Rusije i Kine, nastojeći očuvati stratešku autonomiju Turske. Ovaj pristup omogućio je zemlji da ostvari brojne prednosti, uključujući proširenje svog vojnog utjecaja i prisutnosti u regijama poput Sirije, Libije, Zaljeva i Južnog Kavkaza. Turska je također izgradila snažnu nacionalnu odbrambenu industriju i postala ključna sila na međunarodnoj sceni. Stručnjaci često spominju pojam balansiranja, dok turski analitičari preferiraju izraz “strateška autonomija”, što znači da Turska želi braniti svoje interese bez prevelike ovisnosti o vanjskim silama.
U kontekstu ovog političkog okvira, odnosi između Erdogana i američkog predsjednika Donalda Trumpa postali su vrlo značajni. Tijekom Trumpovog mandata, Turska je često bila u središtu međunarodnih sukoba, posebice u vezi s kupovinom ruskog sustava protuzračne obrane S-400, što je izazvalo napetosti s SAD-om. Trumpova administracija izbacila je Tursku iz programa borbenih aviona F-35 zbog ove odluke. Međutim, unatoč tim nesuglasicama, Erdoğan je i dalje imao relativno pozitivan odnos s Trumpom, čak i nakon prijetnji o uništavanju turske ekonomije zbog vojne intervencije u Siriji.
Tijekom Trumpovog predsjedničkog mandata, iako su postojali nesuglasice, poput osude američke podrške kurdskim milicijama koje Turska smatra terorističkim organizacijama, Erdoğan je bio jedan od rijetkih svjetskih lidera koji je s entuzijazmom pozdravio Trumpovu izbornu pobjedu. Trump je, pak, u nekoliko navrata isticao divljenje prema Erdoğanovom vođenju Turske i njezinoj ulozi u smanjenju moći sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.
U slučaju povratka Trumpa u Bijelu kuću, postoje brojne prilike i rizici za Tursku. S jedne strane, Trump je manje sklon kritikama vezanim uz ljudska prava i slobodu medija, što bi moglo olakšati odnose s Ankarom. S druge strane, Trumpova podrška Izraelu i neprijateljski odnos prema Hamasu mogli bi predstavljati izazov, s obzirom na Erdoganovu potporu palestinskoj borbi.
Jedan od ključnih faktora koji može oblikovati budućnost odnosa između Turske i SAD-a je pitanje ruskih S-400 raketnih sustava. Iako je Turska odbila pridružiti se zapadnim sankcijama protiv Rusije, postoje šanse za kompromis u vezi s tim sustavom, a to bi moglo otvoriti vrata za povratak u F-35 program. Osim toga, postoji mogućnost da SAD i Turska surađuju u Siriji, gdje su u prošlosti bile u konfliktu zbog američke podrške kurdskim milicijama.
Međutim, jedan od najvećih izazova u američko-turskim odnosima mogao bi nastati zbog mogućeg konflikta s Izraelom u Siriji, gdje bi obje zemlje mogle doći u izravni sukob u budućnosti. Turska i Izrael već su se našli u napetim odnosima zbog različitih stavova o Palestini i Hamasu. Naime, Erdoğan je optuživao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za “genocid”, što je dodatno pogoršalo odnose.
Također, iako su Turska i Izrael službeno prekinuli trgovinske odnose, postoje indikacije da se trgovina, posebno naftom i drugim resursima, i dalje odvija preko posrednika. Iako je Turska često kritizirala Izrael zbog njegove politike prema Palestincima, odnosi između dvije zemlje nisu potpuno zamrli, a to stvara prostor za pragmatičnu diplomaciju u budućnosti.
Za kraj, može se reći da je Erdoğan u svom vođenju Turske vrlo pragmatičan, sposoban balansirati između proturječnih interesa i međunarodnih odnosa. Iako postoje brojni izazovi i sukobi na horizontu, osobito u vezi s Izraelom i Rusijom, Turska pod njegovim vođstvom i dalje ima važnu ulogu na globalnoj sceni. Kako će se razvijati odnosi s Trumpom i SAD-om ovisit će o mnogim faktorima, uključujući geopolitičke promjene i unutrašnje političke dinamike u Turskoj.
Za budućnost odnosa između Turske i SAD-a, ključnu ulogu igraće sposobnost obje strane da izgrade stabilne temelje suradnje u kontekstu sve dublje globalne političke dinamike. Iako su prošli kroz turbulentne trenutke, kao što su nesuglasice oko Sirije, Kurda i ruskih S-400, postoji značajan prostor za diplomatske kompromise. Turska, kao ključni saveznik unutar NATO-a i strategijski smještena na spoju triju kontinenata, ostaje neizostavan igrač na međunarodnoj sceni, dok je za SAD i dalje bitno osigurati suradnju sa Turskom u ključnim pitanjima poput sigurnosti u Srednjem istoku, borbe protiv terorizma i kontrole migracija. Ako obje strane uspiju prevazići prošle nesuglasice i usmjeriti svoj fokus na zajedničke interese, mogu stvoriti stabilniji i konstruktivniji odnos koji će imati dugoročne pozitivne učinke na globalnu ravnotežu moći.
