U noći 23. aprila, dogodio se ozbiljan pravno-politički incident u Istočnom Sarajevu koji je dodatno zaoštrio odnose između državnih i entitetskih institucija u Bosni i Hercegovini. Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) pojavili su se ispred Administrativnog centra Vlade Republike Srpske, s ciljem da sprovedu naredbu o hapšenju koju je prethodno izdao Sud Bosne i Hercegovine. Međutim, u pokušaju da realizuju taj nalog, SIPA-ini službenici naišli su na prepreku – intervenciju Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), koje im je onemogućilo dalje djelovanje.
Ova situacija ubrzo je privukla pažnju javnosti, s obzirom na to da su meta naloga bili visoki funkcioneri Republike Srpske, uključujući Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića. Radi se o trojici ključnih lidera tog entiteta: Dodik je predsjednik RS-a, Višković premijer, a Stevandić predsjednik Narodne skupštine RS-a. Protiv njih je ranije izdata centralna potjernica, zbog navodnog nepoštivanja i neizvršavanja odluka Ustavnog suda BiH, što predstavlja krivično djelo prema zakonima Bosne i Hercegovine.
Ključni detalj ovog događaja jeste da nije bila angažovana specijalna jedinica SIPA-e, već njeni inspektori, što dodatno ukazuje na to da se pokušalo postupiti u skladu s redovnim procedurama, bez primjene sile. Portparolka SIPA-e, Jelena Miovčić, potvrdila je za portal Radiosarajevo.ba da su službenici agencije zaista pokušali da sprovedu naredbu, ali da im je to bilo onemogućeno zbog intervencije MUP RS-a.
Situacija u Istočnom Sarajevu ukazuje na dublji problem koji godinama opterećuje politički i institucionalni sistem u Bosni i Hercegovini. Naime, iako SIPA ima zakonsku nadležnost da deluje na teritoriji cijele zemlje, uključujući i entitete, u praksi se često suočava s otporom lokalnih struktura vlasti. Ovakvo stanje proizvodi institucionalni zastoj i obesmišljava funkcionisanje pravne države.
Ono što dodatno pojačava ozbiljnost trenutne krize jeste priroda krivičnog djela koje se stavlja na teret pomenutim zvaničnicima. Neizvršavanje odluka Ustavnog suda BiH smatra se jednim od najtežih oblika institucionalnog neposluha, jer direktno podriva autoritet najvišeg sudskog tijela u zemlji. Takvo ponašanje ne dovodi samo do pravnih posljedica, već i:
-
Narativne i simboličke destabilizacije pravnog poretka.
-
Smanjenja povjerenja građana u državne institucije.
-
Produbljivanja političke polarizacije unutar zemlje.
Reakcije iz različitih dijelova BiH na ovaj događaj već su vrlo oštre. U Federaciji BiH i među predstavnicima međunarodne zajednice, sve češće se može čuti zabrinutost da se pravosudni sistem nalazi pod udarom, te da postoji realna opasnost od dalje dezintegracije institucija. S druge strane, u RS-u dominira stav da se radi o politički motivisanom pokušaju slabljenja entitetske samostalnosti.
Miovčić je u svom obraćanju naglasila da je SIPA samo pokušavala da postupi po zakonu i da su njihovi službenici profesionalno pristupili zadatku, ali da nisu mogli izvršiti naredbu zbog protivljenja lokalne policije. Ova izjava dodatno potvrđuje činjenicu da se zakonski nalozi više ne mogu smatrati obavezujućim ukoliko postoji institucionalna volja da se oni blokiraju na terenu.
U ovakvom ambijentu, pitanje koje se sve češće postavlja jeste: kako osigurati vladavinu prava u zemlji gdje se zakoni selektivno primjenjuju? Bez efikasne saradnje između entitetskih i državnih organa, zakon ostaje mrtvo slovo na papiru.
Zabrinjava i to što ovakvi incidenti postaju sve učestaliji. Oni ne samo da podrivaju temelje ustavnog poretka, već i otežavaju proces evropskih integracija, koji zahtijeva dosljednu primjenu prava, institucionalnu stabilnost i jasno razgraničenje nadležnosti između nivoa vlasti.
Zaključno, događaji u Istočnom Sarajevu predstavljaju više od puke prepreke u sprovođenju jednog naloga za hapšenje – oni oslikavaju duboku institucionalnu krizu u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina. Nepoštivanje odluka sudova, blokada državnih organa i politička instrumentalizacija pravosuđa ukazuju na ozbiljan nedostatak sistemske stabilnosti. Bez odlučnih koraka ka jačanju pravne države, rizikuje se trajna erozija institucija i produženje političke krize koja već godinama paralizuje zemlju.
Kako bi se izbjegla dalja destabilizacija, potrebno je:
-
Osigurati dosljednu primjenu zakona na svim nivoima vlasti.
-
Unaprijediti mehanizme saradnje između entitetskih i državnih bezbjednosnih agencija.
-
Depolitizovati pravosudni sistem i obezbijediti njegovu nezavisnost.
U protivnom, slučajevi poput ovog postaće ne samo česta, već i očekivana pojava, čime se Bosna i Hercegovina sve više udaljava od ideala funkcionalne i pravno uređene države.
