U političkom okruženju Srbije i regiona, sve glasniji su glasovi koji ukazuju na neslaganje između političkih lidera i volje većine građana. Jedan od najdirektnijih kritičara aktuelne vlasti u Srbiji je Aleksandar Olenik, advokat i potpredsjednik stranke LSV-Vojvođani, koji je iznio snažan stav u vezi s posjetom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Moskvi povodom Dana pobjede. Njegove izjave odjeknule su javnošću jer ne samo da prozivaju Vučića, već i Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, za koga Olenik smatra da takođe ne predstavlja istinske interese svojih građana.
Olenik je bez zadrške iznio stav da je Vučiću „mjesto u Moskvi“, gdje bi se, prema njegovim riječima, trebao nalaziti „među ostalim ratnim zločincima, diktatorima i agresorima“. Isti komentar uputio je i na račun Milorada Dodika, koga vidi kao političkog saborca Vučića u podršci Rusiji i njenoj vanjskoj politici, posebno u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu.
U intervjuu za medijsku kuću “Slobodna Bosna”, Olenik je naglasio jasnu razliku između političkog vrha Srbije i njenih građana. Prema njegovim riječima:
-
Više od 60% građana Srbije podržava studente koji se protive Vučićevoj politici.
-
Građani Srbije traže podršku u Evropskoj uniji, a ne u Rusiji.
Ove dvije tvrdnje predstavljaju ključ Olenikove argumentacije: narod Srbije želi zapadnu orijentaciju i demokratski okvir, dok vlast, oličena u Vučiću, nastoji zadržati prisne odnose s autoritarnim režimima, što je naročito simbolizovano posjetom Moskvi.
Naime, Aleksandar Vučić je otputovao u Moskvu kako bi prisustvovao vojnoj paradi povodom Dana pobjede, i to uprkos činjenici da su gotovo svi lideri Evropske unije bojkotirali događaj zbog aktuelne ruske invazije na Ukrajinu. Izuzetak je bio jedino slovački premijer Robert Fico, dok su se ostali čelnici jasno distancirali. U isto vrijeme, očekuje se prisustvo čelnika država koje su poznate po autoritarnim režimima, kao što su Kazahstan, Bjelorusija, Armenija, Azerbejdžan, Kuba i Venecuela, kao i lidera Kine i Brazila.
Prema Oleniku, ovaj čin Vučića i Dodika ne samo da ne predstavlja interese njihovih država, već ih dovodi u neprijatnu poziciju međunarodne izolacije. On tvrdi da ni jedan ni drugi lider nemaju legitimitet da nastupaju u ime svojih naroda, budući da:
-
Većina građana ne podržava njihovu političku orijentaciju.
-
Studenti, kao simbol društvene savjesti, aktivno se protive režimu.
-
Njihova politika udaljava Srbiju i BiH od evropskog puta i demokratije.
U razgovoru za “Slobodnu Bosnu”, Olenik je ukazao na to da prisustvo Vučića i Dodika u Moskvi samo dodatno kompromituje regionalne države u očima svijeta i uzrokuje osjećaj srama među građanima koji ne dijele njihovu političku logiku. On smatra da njihovo djelovanje narušava međunarodni ugled i poziva na promjene.
Kako navodi, odgovor na ovu političku devijaciju leži u:
-
Demokratskim izborima – putem kojih bi građani mogli smijeniti sadašnje lidere.
-
Građanskom aktivizmu – naročito studenata, koji su već pokazali da predstavljaju novu snagu otpora.
-
Povratku evropskim vrijednostima – umjesto daljnjeg približavanja režimima koji zanemaruju ljudska prava i slobode.
Olenikovo obraćanje nije samo politička kritika, već i poziv na prepoznavanje odgovornosti koju građani imaju u oblikovanju budućnosti svojih država. On poziva na izlazak iz političke apatije i na osvješćivanje činjenice da izbori mogu promijeniti smjer kojim se zemlje kreću.
U završnim riječima svog istupa, Olenik poručuje da je došlo vrijeme da se Vučić i Dodik „pošalju u političku penziju“, jer svojim djelovanjem više ne služe interesima građana, već predstavljaju prepreku napretku i demokratizaciji. On poziva javnost da iskoristi svoje demokratsko pravo i biračke liste pretvori u alat za promjene.
Ova poruka ima snažan rezon u vremenu kada se društva bore s pritiscima populizma, autoritarizma i vanjskog uticaja. Olenik ne vidi budućnost ni Srbije ni BiH na istoku, već u zajednici slobodnih evropskih naroda, što je poruka koja postaje sve glasnija u javnom prostoru.
U vremenu kada se političke odluke mjere ne samo po unutrašnjim već i po međunarodnim reakcijama, jasno artikulisani stavovi poput Olenikovog postaju važan korektiv političke stvarnosti. Oni podsjećaju da odgovornost lidera leži u predstavljanju volje građana, a ne u traženju podrške od režima koji simbolizuju suprotnost demokratskim vrijednostima.
