Nakon što je objavljena oslobađajuća presuda za Miloša Lukića, vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika Republike Srpske, on je dao izjavu u kojoj ističe da presuda nije promijenila suštinu stvari, naglašavajući da je ovaj proces bio usmjeren protiv institucija Republike Srpske. Lukić smatra da bi, u kontekstu događaja koji su se odigrali, presuda trebalo biti shvaćena kao udarac na institucije tog entiteta i njegov narod. Prema njegovim riječima, sve što će ostati zapisano u historiji bit će činjenica da je ovaj slučaj bio “velika sramota”.
U svojoj izjavi, Lukić je istaknuo da oslobađajuća presuda ne predstavlja razlog za radost niti zadovoljstvo. On smatra da presuda Suda BiH ne utiče na suštinske aspekte procesa, koji je, po njegovom mišljenju, bio politički motiviran. Lukić naglašava da je zapravo cijeli proces bio usmjeren na dovođenje u pitanje integriteta i funkcionalnosti institucija Republike Srpske. Iako je oslobođen odgovornosti, za njega ova presuda ostaje samo još jedan dokaz da je pravosudni sistem u BiH pod velikim utjecajem političkih faktora, što dalje vodi ka potkopavanju samih temelja vladavine prava u zemlji.
Sa druge strane, u istom predmetu, predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, proglašen je krivim od strane Suda BiH za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Ovo je za Dodika velika politička i pravna komplikacija, budući da je on jedan od ključnih političkih lidera koji se zalaže za secesionističke stavove i često otvoreno osporava odluke međunarodnih institucija. Presuda njemu, prema mišljenju mnogih analitičara, može imati ozbiljan politički i pravni reperkusiju, dok za Lukića, koji je oslobođen, proces ostaje simptomatičan za širi politički okvir u kojem se vodi.
Ova presuda, premda još uvijek u fazi prvostepene presude s mogućnošću žalbe, stavlja akcenat na važnost uloge međunarodnih institucija u stabilizaciji Bosne i Hercegovine. Međutim, kritičari tvrde da presude, posebno u kontekstu političkih vođa i njihovih poteza, često postaju oružje u političkim obračunima, umjesto da se postignu konkretni ciljevi u smislu jačanja vladavine prava. Lukićev stav o ovoj presudi odražava duboku političku podjelu koja i dalje postoji u BiH, gdje različite etničke i političke grupe često ne prepoznaju autoritet jedne iste pravosudne institucije.
Za kraj, Lukićev komentar na presudu još jednom ukazuje na opasnost koju, prema njegovom mišljenju, predstavlja proces koji je vođen protiv Republike Srpske. Ovaj slučaj, prema njegovim riječima, stvara ozbiljan presedan koji bi mogao biti iskorišten za daljnje slabljenje institucija Republike Srpske i politiziranje pravosudnog sistema. On poziva na solidarnost i zaštitu institucija koje bi, kako smatra, trebale biti iznad političkih pritisaka, što bi omogućilo stabilniji i pravedniji pravni okvir za sve građane Bosne i Hercegovine.
Lukić u svom govoru ne propušta priliku da naglasi kako je cijeli ovaj proces zapravo bio politički motiviran, a ne pravni. On ističe da je presuda samo još jedan u nizu pokušaja da se destabiliziraju ključne institucije Republike Srpske, a da je pravda u ovom slučaju postavljena u drugi plan. U njegovim riječima, ovo je još jedan primjer kako pravosudni sistem može biti korišten kao alat za političke obračune, a ne kao garancija vladavine prava. On također napominje da je cilj ovog procesa bio da se podrije vjerodostojnost i legitimitet institucija koje rade u okviru Republike Srpske, a ne da se dođe do istine.
Na kraju, Lukić ističe da, iako je on oslobođen odgovornosti, cijeli slučaj ostavlja loš dojam na sve one koji su svjesni političkih pritisaka kojima su izloženi sudovi i druge pravosudne institucije. On smatra da će ovaj slučaj, čak i sa oslobađajućom presudom, imati dugoročne posljedice na političku klimu u BiH. Prema njegovim riječima, potrebna je veća zaštita i nezavisnost pravosudnih institucija, koje bi trebale djelovati u interesu svih građana, bez obzira na političku ili etničku pripadnost. Ovaj slučaj, zaključuje Lukić, trebao bi biti upozorenje na opasnosti političkog utjecaja na pravdu i poziv na jačanje demokratskih institucija koje će moći osigurati ravnotežu i pravičnost za sve.
