U posljednjem blogu Nebojše Vukanovića, koji se bavi političkim i društvenim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, tema je postala najnovija vijest o imenovanju Srđana Stevandića, sina Nenada Stevandića, za savjetnika u Banci Poštanska štedionica u Banjoj Luci. Prema informacijama koje je prenio portal Povjerljivo.com, koji je poznat po svojoj bliskosti sa vladom i SNSD-om, Stevandić je dobio poziciju sa platom od 5.000 maraka, što je izazvalo brojne komentare i reakcije u javnosti. S obzirom na to da je banka u pitanju povezana sa Poštanskom štedionicom AD Beograd, ovaj potez izaziva dodatnu pažnju, osobito jer je Stevandić, prema pisanju Vukanovića, relativno mlad i bez iskustva u oblasti bankarstva.
Vukanović se u svom tekstu osvrnuo na činjenicu da je ovaj potez od strane vladajućih struktura više nego očigledan pokazatelj trenutnog stanja unutar vladajuće koalicije, posebno unutar SNSD-a. Prema njegovim riječima, mediji bliski ovoj stranci, poput Povjerljivog portala, sve češće koriste svoju platformu da kritikuju opoziciju, dok istovremeno hvale poteze vladajućih. Ovakve medijske reakcije postavljaju pitanje stabilnosti i jedinstva same koalicije, koja se, prema Vukanoviću, suočava s unutrašnjim raskolima i možda dolazi do kraja. U tom kontekstu, Vukanović sugerira da bi sljedeći na udaru mogli biti Nenad Stevandić i njegova stranka Ujedinjena Srpska, koja bi mogla postati žrtva političkih kalkulacija unutar SNSD-a.
Portal Povjerljivo.com dodatno prenosi detalje koji ukazuju na luksuzan životni stil Srđana Stevandića, koji na posao dolazi u Audi Q7, automobilu čija je vrijednost veća od cijelog voznog parka banke. Ovaj detalj izaziva sumnje u kredibilnost njegovog imenovanja i postavlja pitanje opravdanosti njegove visoke plaće. Kritičari smatraju da je njegov posao u banci samo rezultat “dobrih veza” koje njegov otac, Nenad Stevandić, ima u Beogradu, gdje često boravi. Vukanović navodi da je ovo samo još jedan primjer kako političari, koristeći svoje pozicije i veze, obezbjeđuju dobro plaćena radna mjesta za svoju djecu, koja nemaju nikakvog stvarnog iskustva u oblasti u kojoj rade.
S obzirom na ovu situaciju, javnost se sve više pita kako su mladi Stevandić i njemu slični politički nasljednici došli do tako visokih pozicija, a da nisu prošli kroz standardne profesionalne izazove i obuke. Za mnoge, ovaj slučaj predstavlja klasičan primjer političkog nepotizma i zloupotrebe moći, gdje djeca političara koriste pozicije svojih roditelja za ostvarivanje vlastitih privilegija. Vukanović u svom tekstu ne štedi kritike na račun sistema koji omogućava ovakve političke igre, sugerirajući da obični građani BiH nemaju priliku da dođu do sličnih pozicija, bez obzira na njihovu stručnost i iskustvo.
U završnom dijelu, Vukanović ističe da Nenad Stevandić, uz pomoć svojih političkih veza i utjecaja, osigurava ne samo prosperitet za svoju obitelj, već i za širu političku strukturu koja se temelji na porodičnim vezama i interesima. U ovom kontekstu, njegova podrška i bliskost sa SNSD-om postaje ključna za očuvanje političke moći i privilegija koje uživa. S obzirom na sve što se događa, Vukanović ne isključuje mogućnost da bi se Unija Srpska mogla uskoro suočiti s politikom preispitivanja unutar vladajuće koalicije, a možda čak i s političkim padom, ako se nastavi ovakva dinamika.
Zaključno, cijeli slučaj postavlja važna pitanja o etičnosti, transparentnosti i odgovornosti političkih figura u Bosni i Hercegovini. S obzirom na učestale političke skandale i korupciju, teško je ne zapitati se koliko je još političkog nepotizma prisutno u zemlji, te što bi mogao biti krajnji ishod ako se takva praksa nastavi bez ikakvih sankcija.
Ovaj slučaj, prema mišljenju mnogih analitičara i političkih komentatora, predstavlja samo jedan od brojnih primjera političkog nepotizma u Bosni i Hercegovini, gdje se politika i moć često koriste za osobne interese i zaštitu vlastite obitelji. Nepotizam je već dugo prisutan u političkom životu zemlje, a imenovanje Srđana Stevandića na poziciju savjetnika u bankarskoj instituciji samo je dodatni dokaz da se političke pozicije i privilegije dijele unutar zatvorenih krugova, umjesto da se temelje na stručnosti i zaslugama. Ovakvi postupci stvaraju duboku nepravednost u društvu i dodatno pogoršavaju nepovjerenje građana u političke institucije. Ljudi u BiH, koji se bore s ekonomskim teškoćama i zapošljavanjem, često se osjećaju zapostavljeno jer se ovakvi položaji dodjeljuju bez obzira na kompetencije kandidata. S druge strane, politički nasljednici i djeca moćnih političara, poput Srđana Stevandića, često uživaju u privilegijama koje običnim građanima ostaju nedostižne.
Političari poput Nenada Stevandića koji koriste svoje veze za daljnje osiguranje političke moći i privilegiranih pozicija također ozbiljno ugrožavaju demokratske principe i slobodnu tržišnu konkurenciju. U zemlji gdje su korupcija i nepravilnosti često na dnevnom redu, ovakvi potezi samo dodatno podstiču osjećaj nepravednosti među građanima, a političke stranke, umjesto da rade na jačanju povjerenja i transparentnosti, rade na tome da učvrste vlastitu moć. U tom smislu, kritike Vukanovića nisu usmjerene samo na pojedinca, već na širi politički sistem koji omogućava ovakve prakse. Opozicija u zemlji sve više upozorava da BiH ne može napredovati dok se ovakvi neetični postupci nastavljaju, jer se time ne samo potkopava vladavina prava, već se i uništava budućnost zemlje.
