Ejub Hadžić, pripadnik Pokreta “Mladi muslimani”, u bivšoj državi prošao je torturu zbog svojih svjetonazorskih stavova.
Nisam bio vojnik u Drugom svjetskom ratu, ni fašistički ni komunistički, jer sam bio oslobođen vojne službe zbog obrazovanja koje sam izabrao. Poslije Drugog svjetskog rata tajno smo se organizovali na našim druženjima, te počinjemo pisati članke za list El Mudžahid.. Moj zadatak je bio da kao student agronomije pišem o zabrani alkohola u islamu. Tada dolazi do prvih hapšenja 1949. godine, a tekstovi su bili jedan od razloga. U Zagrebu je uhapšeno 30 mladića i djevojaka, Mladih muslimana. Potom smo prebačeni vozom do Sarajeva – opisuje Hadžić.
Dodaje da je suđenje trajalo veoma kratko, nakon čega je osuđen na zatvorsku kaznu.
Suđenje je trajalo desetak dana. Od nas 14, četvorica su osuđeni na smrt, a ostali na zatvorske kazne. Dobio sam sedam godina zatvora zbog pisanja o tome zašto je alkohol zabranjen u islamu. U tom periodu imao sam 23 godine – navodi Hadžić.
Večer poslije presude proveo sam sam u ćeliji. Bila je čudno tiha noć u Centralnom zatvoru u Sarajevu. Odjednom čujem glas nekoga ko uči Kur’an. Mislim da je to neko od naših koji su osuđeni na smrt. Ubrzo je taj glas utišan nako žubora koraka sa hodnika – kazao je Spahić.
Poslije izlaska iz zatvora, vraćam se u Zagreb na nastavak studija. Nakon godinu dana diplomirao sam poljoprivredu. 1983. godine ponovo bivam uhapšen zbog knjiga koje posjedujem. Tada mi je rahmetli Alija Izetbegović zatražio mišljenje o jednoj knjizi koju mi je dao. Nisu mi mogli naći ništa pa sam pušten, ali su meni i supruzi oduzeli pasoše pune četiri godine – kazao je Hadžić.
Danas, Ejub Hadžić ima 97 godina, nema ozbiljnijih zdravstvenih problema, čita bez naočala, ima vozačku dozvolu, ali sve manje vozi. Koristi modernu tehnologiju, komunikacijska sredstva, društvene mreže. Govori francuski i engleski jezik.
Stav
