– Učio bi u namazu kraće sure i ajete, ako bi u džamiji za vrijeme namaza, čuo plač djeteta iz komšiluka, kako bi se njegova majka mogla što prije vratiti iz džamije svome djetetu.
– Ljutio bi se i teško bi mu padalo, ako bi vidio da muslimani pretovaraju životinje teškim tovarima i ako ih slabo hrane.
– Zarobljenicima je davao bolju hranu, nego što je on sam jeo.
– Siromaha nikad nije sa praga vratio, ako nije imao (a više nije imao, nego što jeste), tražio od drugog da se siromah pomogne.
– Toliko je bio skroman i jednostavan, da stranci u društvu, nisu mogli mogli razlikovati njega od njegovih prijatelja.
– Na putovanju, uvijek je prijateljima ložio vatru, muzao deve.
– U opasnim situacijama (vojni dvoboji, noć Hidžre i dr.), uvijek je prvo angažovao članove svoje porodice a ne druge muslimane.
– Griješnike nije osuđivao niti prozivao. Svakoga bi saslušao i posavjetovao, smireno i blago.
– Koliko je poštovao komšiluk, dovoljno govori primjer, da mu je jedan od sluga, bio jevrejski mladić, koji mu je donosio vodu za abdest i pomogao mu da se abdesti.
– Svojim suprugama je pomogao u svim kućnim poslovima.
– Sa djecom se prvi selamio na ulici.
– Nikad nije dozvoljavao da mu se ustaje i pravi posebno mjesto u sobi i društvu. Sjeo bi gdje ima mjesta, makar to bilo kod vrata.
– U svim društvenim poslovima, lično je učestvovao kao i ostali muslimani: izgradnja kuća, džamije, kopanje kanala (hendeka)…
– U bitkama je uvijek bio prvi u borbenim redovima.
– U vojne pohode, vodio je sa sobom svoje žene, kćerku, zetove, amidže, amidžiće…
– Klanjao je toliko da su mu noge oticale a sve mu je bilo oprošteno. Znao je reči svojoj ženi Aiši:”A zar da budem nezahvalni rob?”
senzor.ba
