Očito gdje nema zakona nema ni ljubavi prema zemlji
Mi Bošnjaci znamo biti dobri muslimani kada smo na Zapadu, jer pored svih obaveza koje izvršavamo kao muslimani mi tamo vodimo računa i o prirodi. Toliko se brinemo o toj prirodi, “njihovoj zapadnoj”, da kada nešto pojedemo ili popijemo onaj papirić ili flašu nosamo po nekoliko stotina metara, kako bismo ih bacili u kantu za smeće.
To je za pohvalu, tako i treba, jer to je odlika pravog muslimana, ali zašto nisi tako dobar musliman i kada prijeđeš Savu? Zašto čim dođeš u ovu našu dragu BiH, prvo što uradiš otvaraš prozor i bacaš svo evropsko smeće na ovu našu dragu bosansku zemlju? Očito gdje nema zakona nema ni ljubavi prema zemlji.
Braćo i sestre, znajte da svaki bačeni opušak, papirić, flaša ili bilo šta drugo na mjesto koje nije predviđeno za to jeste grijeh. Jer bacanjem smeća po putevima, rijekama, hladovima jeste u neku ruku ubistvo, ubistvo prirode koju nam je Uzvišeni Allah u emanet dao, jer odredbom Gospodara čovjek je nosilac emaneta-odgovornosti Allahovog namjesnika na Zemlji.
Islam i ekologija