Nakon pandemije koronavirusa zbog koje su brojni radnici izgubili posao, a zatim i ogromnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica, mnogi žive na rubu gladi.
Svakodnevno na društvenim mrežama vidimo desetine apela za pomoć. Neko sakuplja za liječenje, neko da opremi djecu za školu, a najviše je onih koji nemaju šta da jedu, pa im humani ljudi pomažu kako bi kupili bar ono osnovno.
Nije neobično da u večernjim satima, kada misle da ih niko ne vidi, i gladni penzioneri rove po kontejnerima, tražeći nešto što bi mogli pojesti.
Žalosna je to slika, da neko ko je cijeli život pokušavao nešto steći, privrediti i obezbjediti, danas nema dovoljno da plati ono najosnovnije kao što su režije, lijekovi i hrana.
Prizor koji je ekipa Hayat.ba zabilježila u Vogošći vraća nadu da još uvijek ima onih koji su spremni pružiti ruku dobrote onim ugroženijim.
Diskretno, pored kontejnera, neka dobra duša je ostavila nekoliko kilograma brašna i šećera, da bar malo olakša situaciju onima u nevolji, koji ni to nemaju.
Koliko god skroman taj ‘poklon’ bio, onome ko nema ništa znači i previše prenosi crna-hronika.
