Imam Muslim u svome Sahihu bilježi predaju od Ibn Abbasa, r.a., u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom poteškoće učio ovu dovu:
لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ الْعَظِيمُ الْحَلِيمُ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ رَبُّ السَّمَاوَاتِ وَرَبُّ الْأَرْضِ وَرَبُّ الْعَرْشِ الْكَرِيمِ
La ilahe illellahu-l-‘azimu-l-halim. La ilahe illellahu Rabbu-l-‘arši-l-‘azim.
La ilahe illellahu Rabbu-s-semavati ve Rabbu-l-erdi ve Rabbu-l-‘arši-l-kerim./
Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog i Blagog.
Nema boga do Allaha Gospodara Arša veličanstvenog.
Nema boga do Allaha Gospodara nebesa i Zemlje i Gospodara Arša časnog.
Ovu dovu trebalo bi učiti uvijek kada se pojave teškoće. Imam Et-Taberi tvrdi da su spomenutu dovu prve generacije muslimana učile u teškim situacijama i da su je zvali Dova koja se uči u teškoćama.
Komentarišući ovaj hadis, et-Tibi kaže: U ovom hadisu Uzvišeni se veliča i hvali Njegovim imenom el-Halim, Blagi, jer je to ime u skladu s otklanjanjem poreškoća i briga. Blagost ukazuje na znanje, jer neznalica niti može biti blag niti može biti plemenit.
Imam Ibn Hadžer el-Askelani, u djelu Fethu-l-Bari navodi brojne primjere selefa koji su, doveći ovom dovom, izašli iz briga i poteškoća.
Još jednu od dova u nedaćama prenose svi autori većih hadiskih zbirki, izuzev et-Tirmizije, od Esme b. Umejs, koja je kazala: Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je rekao: Hoćeš li da te podučim riječima koje ćeš kazati u nedaćama? To su riječi: Allah Allah Rabbi la ušriku bihi šej’a – Allah, Allah je moj Gospodar, ne pripisujem Mu druga.
Ebu Davud također prenosi predaju, koju Ibn Hibban ocjenjuje vjerodostojnom, u kojoj stoji: Dova čovjeka u nevolji je: Allahumme, rahmetek erdžu, fe la tekilni ila nefsi tarfete ajn, ve aslih li ša’ni kullehu, la ilahe illa ente – Allahu, Tvojoj milosti se nadam, nemoj me prepustiti sebi ni treptaj oka, popravi moje cjelokupno stanje, nema božanstva osim Tebe.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
IslamBosna.ba
