Prije tri godine, moja mama je trebala na operaciju srca, trebala je ugraditi bajpas. Operacija je zakazana, mamu sam odvezao u bolnicu, dan prije operacije. Kada sam mamu smjestio u bolnicu obavio sam razgovor sa doktorom, da pitam detalje oko operacije. Ono što je doktor samo rekao je da će operacija početi u osam sati i da bi trebala trajati 4-5 sati, i da mogu nazvati oko 14h da pitam kako je operacija prošla.
Došao je i dan operacije, saćekao sam 14h kada sam prozvao bolnicu i pitao za stanje mame. Na moje pitanje kako je operacija prošla, medicinska sestra je rekla da operacija još traje, da nazovem poslije. Opet sam nakon pola sata ili sat nazvao odgovor je bio isti, tako sam zvao sve do 21h sat, kada su mi rekli da je operacija završena, da je mama na intezivnoj njezi i da sutra mogu doći da pitam za stanje mame.
Sljedeći dan sam otišao u bolnicu, doktor koji je operasao mamu nije bio u bolnicu, primila me je doktorica koja je bila na operaciji (anesteziolog) i rekla mi je da nakon što su završili operaciju i mamu vratili iz operacione sale u intezivnu njegu, da je srce stalo. Nakaon čega su ponovo mamu vratili u operacijsku salu, i ponovo radili operaciju, sve do 21h. Dobio sam informaciju od doktorice da se mami bore za život, i da budem spreman na najgore.
Na moje pitanje koje su moguće posljedice po mamino zdravlje, doktorica je rekla da je najblaža varijanta da mama bude nepokretna, jer srce nije radilo jedno izvjesno vrijeme, tako da krv nije mogla dolaziti do mozga. Znao sam da smo dragi Allah može pomoći u ovoj situaciji, kao i u svakoj drugoj. Mama je nakon petnaest dana na intenzivnoj njezi, dobila i moždani udar, još teža situacija.
Mama je bila u bolnici ukupno 40 dana. U međuvremenu sam 40 noći u zadnjoj trećini noći dovio za svoju mamu, da joj dragi Allah da ozdravljenje. Naravno uz obavljenje svih pet dnevnih namaza, i udjeljivanje sadake za mamino ozdravljenje. Mama je nakon par mjeseci ozdravila, hvala dragom Allahu sada može i da skuha pitu, da radi kućanske poslove sa manjim intezitetom.
Hoću da kažem, dragi hafize, koja je moć dove u zadnjoj trećini noći, bio sam ubjeđen da će dragi Allah dati ozdravljenje mojoj majci. Mnogi su me pitali ko ti je operisao mamu, govorio sam da ne znam, kao što nisam ni znao. Bilo je ponuda od prijatelja da zovu doktore, da srede nešto preko „štele“ što sam ja odbio, pouzdao sam se u dragog Allaha. Na kraju sam saznao da je mamu operisao treći najbolji hirurg za srce u Evropi rekli su mi ime ali nisam zapamtio. Možda će ova prića i naći mjesto u nekom od Vaših govora, o snazi dove, pouzdanju u dragog Allaha.
Ovo je primjer koji se desio kod nas u Bosni u Sarajevu – Kiseljaku, i svi oni koji imaju problema, bolesnih u porodici nek dove, daju sadaku, dragi Allah će olakšati takvih osobama.”
Molim dragog Allaha da uzmemo pouku iz ove priče, da olakša našim bolesnima, i da nas pomogne da Ga se sjećamo u blagostanju i teškoći. Amin.
Priča koju je jedan čovjek poslao Nedimu Botiću