Komisija za borbu protiv korupcije Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine započela je istragu nakon što je bilo postavljeno pitanje o tome kako je Nenad Nešić prošao provjere koje su prethodile njegovom imenovanju za ministra sigurnosti BiH. Nešić, čija se ime već spominje u kontekstu istraga koje su počele 2019. godine, nedavno je uhapšen zajedno sa kolegama Mladenom Lučićem i Milanom Dakićem, a terete ih za ozbiljna krivična djela, među kojima su pranje novca, zloupotreba službenog položaja, i primanje mita. Ove informacije izazvale su veliku zabrinutost u javnosti, jer su postavljeni brojni upiti o načinu na koji je prošao potrebne provjere.
Nakon što je Nešić bio imenovan za ministra sigurnosti, postavilo se pitanje da li je njegova prošlost dovoljno istražena, s obzirom na to da su istrage u njegovom slučaju bile u toku. SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu) dala je službeni odgovor u kojem je pojasnila da su njihovi zadaci i nadležnosti striktno propisani zakonom. Naime, SIPA je bila odgovorna samo za provjeru istinitosti informacija koje je Nešić naveo u svojoj Izjavi na obrascu Centralne izborne komisije kao kandidat za ministra, a ne za sigurnosnu provjeru ili istraživanje njegovih navodnih kriminalnih aktivnosti.
Iz SIPA-e su objasnili da su, temeljem zahtjeva predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto, izvršili potrebne provjere 6. januara 2023. godine. Nakon što su provjerili informacija, izradili su konačni izvještaj i dostavili ga na upoznavanje nadležnim organima. Međutim, iz SIPA-e su naglasili da nisu vršili nikakve dodatne provjere i da nisu bili uključeni u daljnji postupak imenovanja. Zakoni jasno definiraju okvire njihovih ovlasti, naglašavajući da SIPA nema ovlasti za istraživanje krivičnih djela niti za donošenje bilo kakvih saglasnosti o imenovanjima.
U odgovoru SIPA-e navodi se kako je njihova funkcija ograničena na provjeru tačnosti podataka koje kandidati dostave, a ne na preispitivanje njihove prošlosti u kontekstu sigurnosnih prijetnji. SIPA ne vrši sigurnosnu provjeru prema Zakonu o zaštiti tajnih podataka, te stoga ne može biti odgovorna za eventualna neslaganja ili opasnosti vezane za imenovanja ministra. Jasno je naglašeno da SIPA ne preuzima nikakvu odgovornost za bilo koji dio postupka koji ide izvan njihove nadležnosti.
Upravo je ovaj odgovor izazvao daljnju diskusiju o metodama provjere kandidata, kao i o mogućim nedostacima u procesu imenovanja članova Vijeća ministara. Za mnoge, ovo je dodatni pokazatelj kako bi sistem trebao biti rigorozniji u provjerama kandidata, naročito u svjetlu činjenice da su neki kandidati već u centru ozbiljnih istraga. Jasno je da postoji potreba za dubljim i transparentnijim pristupom u vezi s procesom imenovanja, koji bi uključivao sveobuhvatne provjere i odgovornost nadležnih institucija.
Ovaj slučaj također stavlja u fokus širu sliku kada je riječ o borbi protiv korupcije i odgovornosti političara, jer se u sve većoj mjeri postavlja pitanje kako i na koji način političari prolaze kroz provjere prije nego što se imenuju na važne funkcije. Stoga, daljnje analize i reforme potrebni su kako bi se osigurala transparentnost i integritet u političkom sustavu Bosne i Hercegovine.
Ovaj slučaj, osim što stavlja pod povećalo proces provjere kandidata za visoke državne funkcije, također otvara i pitanja o političkom utjecaju koji bi mogao postojati u odlučujućim trenucima kao što su imenovanja ministara. U zemlji koja se već dugo bori sa korupcijom i političkim intrigama, važno je da institucije poput SIPA-e djeluju u skladu sa zakonima i procedurama, ali i da budu zaista neovisne u svojim radnjama. Bilo kakvi znakovi političkog utjecaja u ovom procesu mogli bi ozbiljno ugroziti povjerenje građana u institucije države. Mnogi smatraju da bi trebali biti implementirani daljnji koraci za osiguranje transparentnosti, kao što su neovisne kontrole i nadzor nad svim fazama imenovanja.
Pitanje učinkovitosti i jasnoće zakonskih okvira za provjere kandidata također ostaje otvoreno. Dok SIPA jasno definira svoje ovlasti u pogledu provjera informacija, mnogi smatraju da bi iste trebalo proširiti, kako bi se spriječile moguće sigurnosne prijetnje ili nepoželjni kandidati s kriminalnim dosjeima da dođu na ključne pozicije. Politička stabilnost i integritet institucija u Bosni i Hercegovini ovise o tome da procesi imenovanja budu što jasniji, učinkovitiji i manje podložni manipulacijama, kako bi se osigurao povrat povjerenja građana u državne strukture.
