Priredio: Semir Imamović
Ramazan sa svim onim što on, u vjerskom i moralnom smislu, znači i podrazumijeva, zasigurno predstavlja jedan od najvažnijih izvora muslimanske duhovnosti i mudrosti, i jednu od najvećih inspiracija islamskih duhovnjaka (učenjaka rekaika, nauke koja se bavi ljudskom suptilnošću, i islamske etike). U ramazanu i u vezi sa ramazanom kazane su neke od najvećih islamskih i ljudskih mudrosti uopćeno. Ljudski um u ramazanu oslobođa se mnogih „duhovnih prepreka/smetnji“, koje su uglavnom produkt šejtanskog djelovanja, putem vesvese (ubacivanja ružnih misli), igrāa (navođenja, podsticanja), tezjīna (uljepšavanja), va’da (lažnog obećanja), kejda (zamki), hutuvata (postepenog zavođenja), a koje se u ramazanu značajno reducira, obzirom da „meredetuš-šejatin“/najbuntovniji i najzločestiji šejtani bivaju povezani u okove, tako da se može u potpunosti posvetiti svojoj osnovnoj misiji – tefekkuru, razmišljanju o „stvaranju nebesa i Zemlje, i izmjeni noći i dana”, jer su u tome “znamenja za razumom obdarene.” (Alu Imran, 190) „Ulul-elbab“, u doslovnom smislu, su oni koji posjeduju „lubb“/srž, suštinu pameti. Prema tome tefekkur/razmišljanje, promišljanje, a posebno u ramazanu, zbog izbistrenosti uma i čistoće srca, donosi najbolje plodove i uzdiže čovjeka na najveće imanske deredže.
Mnogustruka nagrada za mnogostruko vrijedno djelo
„Kao što je nagrada za ramazanski post mnogostruko veća od nagrade za druga djela, isto tako je post u mjesecu ramazanu mnogostruko vrjedniji od posta u drugim danima i mjesecima, kako zbog svetosti vremena posta, tako zbog činjenice da je to jedini post kojeg je Allah, dželle šanuhu, strogo naredio ljudima i učinio ga jednim od temelja islama, na kojima je on sazdan.“ (Ibn Redžeb)
Priprema za dugo putovanje
Rečeno je Ahnefu ibn Kajsu: „Ti si star čovjek, i post te iscrpljuje“, na što je on rekao: „Ja se, postom, spremam za dugo putovanje. Strpljenje u pokornosti Allahu lakše je od strpljenja u Njegovoj vječnoj kazni.“
Post kao savršen reformistički koncept
Rekao je Mustafa Sadik er-Rafii: „Jedno od pravila nauke o duši je da samilost nastaje kao posljedica bola/trpljenja i to je jedna od društvenih tajni posta, u kojem je ovaj aspekt odgoja posebno izražen. Naime, post, prenaglašeno i krajanje disciplinovano, insistira na potpunoj apstinenciji od hrane i pića, ispitujući tako krajanje granice ljudskih mogućnosti i trpljenja (bola), što je bez sumnje najbolja praktična metoda za poticanje i razvijanje samilosti u ljudskim dušama. Zapravo, ne postoji drugi način za to, osim prirodnih katastrofa i ljudskih stradanja. Koji je to još reformistički koncept/čudo, pored ovog islamskog, uspio ubijediti čovječanstvo da, svake godine, na mjesec dana zaboravi strast/zahtjeve stomaka, a u prvi plan stavi odgoj duše. Ubjeđen sam da je, u propisivanju posta od mjesec dana, u određenom procentu, uvažen i zdravstveno-kondicioni obzir, i da se on ostvaruje i kroz duhovna i tjelesna djela. Kao da je to „mjesec zdravlja“, kojeg je medicina propisala kao vid godišnjeg odmora i rekreacije, obrazac za promjenu životnih navika i obnove živčanog sistema.“
Lijek za dušu
Dušu liječi pet stvari, a sve oni su sadržane u ramazanu: učenje Kur’ana s razmišljanjem; ispražnjenost stomaka; noćni namaz; skrušenost u sehurskim satima i druženje sa pobožnim ljudima.
Saff.ba
