Nije prošlo ni mjesec otkako smo se suprug i ja vjenčali, i prije nego što sam poslala mailove zahvale za darove koje smo dobili, zatekla sam samu sebe kako u ruci držim test za trudnoću.
Nakon osam i po mjeseci braka, tokom kojih smo se tek navikavali na uloge supruge i supruga, iznenada smo postali mama i tata.
Ne želim reći da naš sin nije planiran, ali pomalo smo oboje u toj fazi našeg zajedničkog života bili uplašeni od ideje planiranja porodice, ali ću iz ove perspektove reći da postati majka i supruga u istoj godini nije za slabe.
Prva godina života našeg sina bila je najteža godina našeg braka i također je godina u kojoj sam shvatila važnu lekciju: Moj muž uvijek mora doći na mjesto prije djece.
Nemojte me shvatiti pogrešno; volim svoju djecu i sve bih učinila za njih. Ali muža volim više.
Kada sam ovo razmišljanje podijelila sa svojim drugaricama koje su također majke, obično sam se suočavala s njihovim bijesom i apsolutnim šokom.
Uostalom moje razmišljanje se kosilo sa zlatnim pravilom materinstva, koje kaže da biti dobar roditelj znači žrtvovati sve za sreću i blagostanje naše djece.
Staviti po strani sve svoje potrebe zarad njihovih, praktično je uslov, ali žao mi je, ja jednostavno ne prihvatam tu ideju.
Nekima koncept – da će djeca ikad doći na drugo mjesto – je smiješan.
U anketi koju je proveo “YourTango”, polovina ispitanih stručnjaka vjeruje da žena treba odrediti prioritet, te muža staviti ispred djece, kao što možete i pretpostaviti, komentatori nisu bili oduševljeni ovim stavom.
I ja kapiram. Veza između majke i djeteta je neraskidiva. U to nema nikakve sumnje.
Ali ja svoje investiranje u odnos sa mojim mužem vidim kao benefit za moju porodicu u cjelini. Stavljanje potreba mog muža kao prioritet umanjuje šansu za razvodom, i također povećava šansu da će moja djeca živjeti sa oba roditelja u kući.
Čvrsto vjerujem da modeliranje zdravog odnosa našoj djeci postavlja osnovu kako će se oni vezivati kada budu stariji.
Po mom sudu suprug i ja smo prvi primjer kako izgleda biti u sretnom braku. Gledajući nas, naša djeca uče kako će tretirati svoje partnere s kojima budu dijelili život, i šta mogu očekivati zauzvrat.
Vjerujem da je odgajanje djece u domu u kojem oni jasno vide ljubav i poštovanje među svojim roditeljima, ključ njihovog odrastanja. Za mene to znači – staviti muža na prvo mjesto.
Uz nekoliko iznimaka, vi nikada nećete zateći našu djecu u našem krevetu noću. Ako sebi možemo priuštiti makar jedan odmor godišnje uzet ćemo ga da budemo sami, i ne osjećam krivicu zbog toga što tražim pomoć porodice kako bismo nas dvoje jednu noć proveli na romantičnom izlasku i razgovarali o svemu, ali ne o djeci.
Za nekoliko godina naš sin i kćerka će napustiti naš dom, i kad to urade, želim slaviti to da smo suprug i ja uradili dobar posao, a ne da sjedim u kući punoj tišine sa osobom, svojim partnerom koji mi je u međuvremenu postao stranac, jer smo se kroz godine braka tiho razdvajali jedno od drugog.
Amber Doty – hayat.ba
