Bože zar ovoliko tuge može da stane na jedan papir?, napisao je Ahmed Hrustanović uz fotografiju pisma kojeg mu je poslao otac
Na društvenim mrežama se ovih dana, a posebno danas, pojavljuju brojna svjedočanstva o stradanju Bošnjaka Srebrenice. Jedno takvo je i pismo, datirano na 25. septembar 1994. godine, kojeg je Rifet Hrustanović iz zaštićene zone Srebrenica, putem Crvenog krsta, poslao svom sinu Ahmedu za njegov osmi rođendan.
U poruci, uz fotografiju pisma Ahmed Hrustanović je napisao:
– Pismo moga oca meni iz zaštićene zone UN-a, Srebrenica, 25.9.1994., dva dana prije mog 8. rođendana.
Veli mama: “Sine, babo uvijek slao dva pisma, jedno tebi jedno meni.”
Bože zar ovoliko tuge može da stane na jedan papir?
(babo je sa svojom dvojicom braće ubijen u Kravici, 13.7.1995.), stoji u poruci.
– Selam alejkum sine moj. Kako si mi i šta mi radiš? Ja sam te toliko poželio. Da mi je da te vidim ne znam šta bih dao. Kad sam sinoć čuo jednu pjesmu u gradu plakao sam ko dijete. Danas si mi ti na um pao sine moj. Ovako je ta pjesma: “Proljeće je došlo u martu mjesecu. Ja s prozora sada gledam tuđu djecu. Igraju se djeca igre svakojake, a u mene suze teku kao kiša jake”. Eto to sam ti upamtio. Dalje nisam mogao, nego sam samo počeo plakati. Sjetih se vas kad ste mi otišlli sine moj. Dragi, piši svom babi. Ko me može više razgovoriti od vas. Eto sine. Molio bih te da učiš dobro i da budeš dobar momak. Na slici te gledam svaki čas i sve mi je teže da živim sam. Eto sine moj. Voli te tvoj babo i piši mi sve šta ima novo. Mnogo selama šalje ti tvoj babo, piše u pismuIzvor: Oslobodjenje
