Po završetku džuma namaza stojao sam za sergijom i prikupljao novac koji su džematlije ostavljale kao prilog pomoći.
Kada se džamija ispraznila i svi vjernici razišli, prikupljam sedžade na kojima je bio novac da sve sastavim i predam.
Prilazi mi jedna stara nena u dimijama i šamiji, onako sporim hodom krećući se prema meni.
Kaže: “Sinko, sačekaj da i ja dam svoj prilog.”
Dođe ona tako do mene, vadi svoj stari novčanik, vadi iz njega salvetu i kaže mi stavi ovo sebi u džep pa stavi poslije na sergiju.
Rekoh: “Majko, slobodno stavite”, misleći stavit će skromnih 5-10 maraka znajući da naši stariji teško preživljavaju.
Nena razmota salveticu i kaže meni: “Ovde je, sinko, 1000 KM, to je moj crni fond, to sam štedjela za crne dane, ali sam odlučila ovo dati našoj braći i sestrama koji su u potrebi i da ih pomognem.”
Jedva sam suzdržao suze na te nenine riječi. To vam govori koliko je srce nas Bošnjaka, kako mi volimo pomagati i koliko smo osjetljiv i brižan narod.
Molim Uzvišenog Gospodara Allaha Jednog Jedinog da ovoj neni, majci, kraljici uveliča njena dobra djela, da joj uveliča imetak, da joj podari lijepo zdravlje, da joj podari najljepše mjesto u Džennetu.
Bošnjačko srce je veliko, a ovo je dokaz kakvi smo.
❤
FB – Adnan Čirić
