U nedavnom susretu između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Christiana Schmidta, ponovno je otvorena tema izborne reforme u BiH. Plenković je izrazio zabrinutost zbog trenutne političke krize u zemlji, naglašavajući potrebu za smirivanjem tenzija i povratkom dijalogu koji bi osigurao funkcionalnost države. Posebno je istaknuo važnost hitnog dogovora o izbornoj reformi koja bi osigurala legitimnu zastupljenost hrvatskih političkih predstavnika .
Plenković je podsjetio da Hrvatska osuđuje poteze koji ugrožavaju Daytonski okvir i funkcionalnost BiH. Za Hrvatsku su mir, stabilnost i evropski put BiH od strateške važnosti, kao i osiguranje pune ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda. Naglasio je potrebu za izbornom reformom koja bi spriječila praksu preglasavanja Hrvata i osigurala njihovu jednakopravnost u političkom životu BiH .
U prethodnim izjavama, Plenković je pohvalio odluku Schmidta o promjeni izbornog zakona BiH, ističući da je time osiguran politički opstanak bosanskohercegovačkih Hrvata. Također je priznao da je Vlada Hrvatske bila direktno uključena u pregovore sa Schmidtom o izmjenama izbornog zakona, naglašavajući da se to nije dogodilo slučajno .
Ova situacija otvara prostor za širu refleksiju o odgovornosti političkih lidera u BiH i potrebi za transparentnim i inkluzivnim reformskim procesima. Građani s pravom očekuju da njihovi predstavnici rade u interesu svih konstitutivnih naroda, poštujući princip jednakopravnosti i demokratske vrijednosti. Izborna reforma bi trebala biti rezultat konsenzusa među domaćim političkim akterima, uz podršku međunarodne zajednice, kako bi se osigurala stabilnost i prosperitet BiH.
U konačnici, izborna reforma u BiH ostaje ključni izazov za budućnost zemlje. S obzirom na složenost političkog sistema i različite interese konstitutivnih naroda, potrebno je pronaći balans koji će osigurati legitimnu zastupljenost svih naroda, uz poštivanje demokratskih principa i ljudskih prava. Samo kroz otvoren dijalog i iskrenu suradnju moguće je postići održivo rješenje koje će osigurati mir i stabilnost u BiH.
U svjetlu sve češćih poziva međunarodne zajednice za reforme u Bosni i Hercegovini, Plenkovićeva inicijativa dolazi u trenutku kada je povjerenje među političkim akterima na izuzetno niskom nivou. Pitanje legitimne političke zastupljenosti Hrvata postalo je središnja tačka debate ne samo u BiH, već i u odnosima BiH sa susjednim državama i Evropskom unijom. Plenkovićev pritisak na Schmidta, iako oblikovan diplomatskim jezikom, jasno pokazuje stav Hrvatske da se aktuelni izborni model mora hitno mijenjati kako bi se spriječilo dalje političko marginaliziranje hrvatskog naroda u Federaciji BiH. On smatra da je sada pravi trenutak za djelovanje, jer svako dalje odgađanje reforme može samo pogoršati ionako kompleksnu političku situaciju.
Pored toga, ovaj slučaj ilustrira i širu dinamiku u regiji, gdje vanjskopolitički interesi pojedinih država direktno utiču na unutrašnje procese u BiH. Hrvatska, kao članica Evropske unije, koristi svoje međunarodne veze kako bi dodatno osnažila svoj uticaj na politička pitanja u BiH. Pozivi za ravnopravnost Hrvata predstavljaju ne samo pitanje unutrašnje pravednosti, već i sredstvo vanjskopolitičkog pozicioniranja Zagreba. Međutim, ovaj pristup nailazi i na kritike unutar BiH – posebno među bošnjačkim i srpskim političkim opcijama – koje tvrde da takvi pritisci potkopavaju suverenitet BiH i povećavaju etničke podjele. Upravo zato se insistira na tome da reformski proces mora biti domaći – vođen u okviru institucija BiH, ali uz savjetodavnu i tehničku podršku međunarodne zajednice, a ne pod vanjskim diktatom.
Na kraju, jasno je da će budućnost Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri zavisiti od sposobnosti njenih političkih aktera da prevaziđu podjele i pristupe izbornim reformama kao pitanju zajedničke odgovornosti, a ne isključivo etničkog interesa. Sve dok se reforme budu doživljavale kao sredstvo dominacije jednih nad drugima, napredak će biti ograničen. Zato je od suštinske važnosti da se razvije politička kultura koja će staviti akcenat na funkcionalnost države, pravnu sigurnost i jednakopravnost svih građana. Samo tako se može izgraditi demokratski poredak u kojem će svi narodi i građani, bez obzira na etničku ili političku pripadnost, imati osjećaj da su istinski i ravnopravno zastupljeni u odlučivanju o budućnosti zemlje.
