Uvod
U Sudu Bosne i Hercegovine počelo je suđenje petorici optuženih za jedan od najstrašnijih zločina u savremenoj evropskoj historiji – genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice, koji je počinjen u ljeto 1995. godine. Ovi muškarci – Rajko Milić, Miodrag Pavlović, Radenko Zarić, Vukašin Drašković i Milan Tomić – terete se za direktno učestvovanje i pomaganje u realizaciji plana koji je za cilj imao potpuno istrebljenje bošnjačkog stanovništva s područja istočne Bosne. Suđenje je otvoreno čitanjem optužnice i uvodnim izlaganjem tužioca Tarika Crnkića, koji je naglasio da posljedice tog monstruoznog plana i danas ostavljaju tragove u društvu Bosne i Hercegovine.
Razrada
Tužilac Crnkić je iznio da su optuženi svjesno i s namjerom pružali podršku udruženom zločinačkom poduhvatu, koji su koordinisali pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS). Taj poduhvat je bio dio šire strategije etničkog čišćenja, a ciljao je zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija – Srebrenicu, u periodu od 6. jula do 1. novembra 1995. godine. U tom periodu, više od 40.000 Bošnjaka je prisilno protjerano, dok je najmanje 7.000 muškaraca i dječaka sistematski ubijeno.
Prema optužnici, kulminacija ovih događaja dogodila se 14. jula 1995. godine, kada je 829 zatočenika bošnjačke nacionalnosti, među kojima su bili dječaci i muškarci, prevezeno iz Bratunca u školu u selu Roćević, općina Zvornik. U njihovom transportu i obezbjeđenju učestvovali su pripadnici Vojne policije Bratunačke i Zvorničke brigade, uključujući optuženog Radenka Zarića. Škola je bila pod stalnim nadzorom oružanih stražara, koji su nišanili vrata i prozore, a pred školom se nalazio i ukradeni UN transporter, što dodatno ukazuje na obimnost i brutalnost cijele operacije.
Zatočenici su držani u nehumanim uvjetima, bez hrane i vode, izloženi konstantnoj prijetnji smrti. Tog dana, nekoliko njih je ubijeno iz vatrenog oružja, dok je jedna mještanka ranjena u blizini škole. Dan kasnije, prema riječima tužioca, Miodrag Pavlović – pripadnik Vojne policije – stigao je pred školu, prijetio zatočenicima sabljom ili mačetom, te lično ubio više ljudi pred očima ostalih, ostavljajući njihova tijela u školskom dvorištu.
Zarić, Pavlović, Drašković i Tomić potom su, zajedno s drugim osobama, organizovali premještanje zarobljenika iz škole do lokacije zločina – šljunkare na obali Drine kod Kozluka. Tamo su zatočenici prinudno izbacivani iz kamiona u prethodno iskopane jame, dok su oko njih bili raspoređeni vojnici, pripadnici specijalnih jedinica “Vukovi sa Drine”, te naoružani civili – među kojima su bili i svi optuženi. Oružje se nije štedjelo. Tog dana je, prema navodima optužnice, ubijeno najmanje 829 ljudi, čija su tijela kasnije premeštana iz primarnih u sekundarne masovne grobnice – pokušaj prikrivanja istine.
Crnkić je u svojoj uvodnoj riječi izjavio da će Tužilaštvo iznijeti obilje dokaza:
-
Materijalni dokazi, uključujući dokumentaciju i nalaze vještaka
-
Presretnute komunikacije visokih oficira VRS-a iz tog perioda
-
Iskazi više od 100 svjedoka, od kojih deset ima mjere zaštite
Neke od ključnih činjenica koje će biti dokazivane uključuju:
-
Da su optuženi lično viđeni na lokacijama zločina.
-
Da su učestvovali u strijeljanju i logistici masakra.
-
Da su zločini bili dio plana “Krivaja ‘95”, koji je imao jasnu genocidnu namjeru.
Tužilac je posebno istakao ulogu Rajka Milića, koji iako nije bio vojni obveznik, živio je u blizini mjesta strijeljanja i bio prepoznat od više svjedoka. Drašković i Tomić su, iako nisu formalno služili vojsku, takođe viđeni na licu mjesta, a Pavlovića su najmanje tri svjedoka opisala kako mačetom napada Bošnjake pred školom.
Tužilaštvo je dostavilo i prijedlog za utvrđivanje određenih činjenica, o kojem će se Odbrane izjasniti u naredna dva mjeseca. Odbrane su, za sada, zadržale pravo da svoje uvodne riječi iznesu naknadno.
Zaključak
Otvaranjem ovog suđenja, Bosna i Hercegovina nastavlja svoju tešku i bolnu borbu za pravdu. Proces protiv petorice optuženih za genocid ne odnosi se samo na njihovu individualnu krivicu, već i na širi mehanizam zla koji je planirao i sproveo uništenje cijelog naroda. Očekuje se da će, kroz svjedočenja i dokaze, sudska istina još jednom potvrditi ono što žrtve već znaju – da pravda ne smije i ne može biti zaboravljena. Prvo ročište svjedoku zakazano je za 19. maj, a ono što slijedi biće još jedan korak ka dokumentovanju istine i očuvanju sjećanja na žrtve genocida.
