“Brakorazvodna parnica kreće iz postelje”, slogan je onih bračnih drugova koji su se u to praktično uvjerili, a koji su, zbog možda sitnih greška koje su se mogle ispraviti, doživjeli potpuni krah u braku. Nije nepoznato da se neki supružnici razvedu zbog toga što su stidljivi, pa ne razgovaraju o seksualnim problemima otvoreno, misleći da će time narušiti pravila lijepog ponašanja. Žena se neće izjasniti u vezi sa svojim željama u pogledu spolnog odnosa, niti će od muža zatražiti da čini ono što joj odgovara jer misli da će se obrukati i jer se, možda, plaši da bi muž mogao posumnjati u njenu prošlost, odnosno u to da je na određenu ideju došla zato što joj prijateljice otkrivaju svoje intimne tajne.
Pogrešno je da supružnici prestanu iskazivati svoje osjećaje i iznositi lične potrebe nakon prvih mjeseci braka. Nježnost i prefinjen odnos mora ostati i poslije medenog mjeseca, pa se supruga svom mužu treba obraćati: “Dragi moj” ili: “Dušo moja”, a muž se supruzi treba obraćati: “Srce moje” ili: “Ljepotice moja.”
Želi li da mu supruga pokloni svoje biće i srce, a ne samo tijelo, muž mora prodrijeti u njeno srce iskazujući joj iskrenu ljubav. Ljubav između supružnika ima poseban karakter i složena je, pa treba biti obostrana i treba je, malo-pomalo i s mjerom, davati, a ne treba se odjednom iscrpiti i umoriti. Pa ipak, najnježnija ljubav može se pokloniti u bračnoj postelji blagim dodirima i šaputanjem – tragovi tog izliva ljubavi i emocija neizostavno će se vidjeti na crtama ženinog lica.
Običaj je na Istoku da muž ne iskazuje svoje osjećaje, bojeći se da će izgubiti autoritet kod supruge, a ona, s druge strane, ne govori o svojim željama u krevetu zato što se boji da će je optužiti za razmaženost i koketeriju. Oboje griješe! Osjećaji se ne smiju sakrivati, moraju se iskazati, ali u odgovarajućem vremenu i ambijentu. Ne budu li jedno prema drugom iskreni i otvoreni, supružnici definitivno neće osjetiti istinski užitak u intimnom odnosu.
Odavanje intimnih tajni – prvi znak nesreće u braku
Ako je islam kategorički i posve jasno zabranio odavanje intimnih tajni, onda je objektivno i sasvim neophodno da supružnik ne čini ono čime bi mogao uništiti reputaciju svog supružnika. Pa nije dopušteno da se muž žali da njegova supruga, naprimjer, ima neugodan zadah iz usta, a niti je njoj dozvoljeno spominjati pred svojim roditeljima neku njegovu mahanu. Zašto ovako kažemo? Zato što neki ljudi, iz zavisti ili ljubomore, mogu pokvariti brak, istodobno se predstavljajući kao iskreni i brižni savjetnici. I zašto dovesti brak u pitanje kad se problem neugodnog zadaha iz usta može riješiti na praktičan način – pomoću konca za zube, djelotvorne, kvalitene paste za zube i vode za ispiranje usta, kojima se uklanja čak i neprijatan zadah uslijed konzumiranja cigareta i kojima se čak mogu ublažiti upale usne duplje.[1]
Osim toga, treba izbjegavati hranu koja izaziva neugodan zadah, pa ne treba prije spolnog odnosa konzumirati svjež crveni i bijeli luk (bijeli luk uništava bakterije u ustima). Kažemo ovako, jer muž mora lijepo izgledati i ugodno mirisati svojoj supruzi, i obratno. Nijedno ne smije dozvoliti da se od njega osjeti ma kad i ma kakav neugodan miris.[2]
Iz knjige: Seks u islamu – umijeće vođenja ljubavi
Prijevod: Abdurrahman Kuduzović n-um
[1] Kad je riječ o oralnoj higijeni, prvo bi mjesto trebao zauzeti misvak jer daleko bolje i trajnije otklanja neprijatan zadah iz usta, a, usto, njegova upotreba iziskuje nagradu na ahiretu. (op. prev.)
[2] Imam el-Buhari (6972) zabilježio je sljedeće Aišine, radijallahu anha, riječi: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvoljavao da se od njega osjeti neprijatan miris.” Ovo je, evo, još jedan praktični sunnet koji su zapostavili mnogi od onih koji tvrde da vole Poslanika islama i da ga odano slijede. (op. prev.)
