Moja priča se odnosi na borbu sa našim najvećim neprijateljem – šejtanom, i neizmjerno velikoj pomoći i milosti Svemogućeg Allaha koji nas sigurno neće ostaviti, čak ni onda kad odustanemo od sebe.
Dugo godina nisam bila “sva svoja”, ako bi se tako moglo opisati. Godinama sam bila bezvoljna, skrhana, plačljiva, sa propalim brakom, iz kojeg imam djecu koja žive sa mnom. Godinama sam se borila “sa sobom” (tad ne znajući mogući razlog tog) da uspostavim redovne namaze, i što sam se više trudila i molila Allaha da me učvrsti u vjeri, meni su se dešavale neke tužne i ružne stvari. Npr: kad se okupam i počnem klanjati, meni se zavrti u glavi, počnem se preznojavati, kašljati, il’ otežano disati… ali odustajala nisam. Pa mi se dešavalo nekoliko puta od prošle godine: počnem klanjati, i nakon namaza bih prokrvarila, iako nije vrijeme za menstruaciju. Čudilo me to, jer bi to krvarenje trajalo sve dok bih ja imala nijet da klanjam, a prestajalo bi kad bih “zaboravila” klanjati.
Zatim sam jedne prilike sva uplakana pala na sedždu Allahu moleći ga da mi uzme dušu, pitajući Ga šta je sa mnom, stideći se mnogo pred Allahom zbog svoje nemarnosti.. govoreći: “Ja Allahu ne znam šta mi je, ali Ti znaš. Uputi me, spasi me, ne ostavljaj me Allahu moj, ova djeca i ja imamo samo Tebe.”
Nisam se pitala sa svojom pameću, a i ono malo što jesam, kad bih navila alarm da klanjam sabah, alarm uopšte ne bih čula, a krvarenje koje je počelo prošle godine odužilo se na skoro 3 mjeseca, i tad sam bila sva siva izblijedjela, smršala, sa stalnim vrtoglavicama, pa sam počela piti terapiju za popravljanje krvne slike. Tražila sam odgovore i mišljenje za moje stanje i kod psihoterapeuta, međutim, sa te strane je sve u redu.
A onda sam jednom listajući Y.T. kanal naišla na rukju u kojoj imaju aeti koji Allahovom voljom liječe sihir ludila i rukju protiv zaljubljenog džina. Nakon što sam preslušala prvu rukju, Allah mi je svjedok da sam “progledala”,i počela bolje da čujem. I tad sam nakon rukje pogledala moje dijete koje do tad nešto nisam podnosila. Allah da mi se smiluje i oprosti za svaku njegovu suzicu. Nerviralo me moje dijete i kad me gleda, i kad priča, itd… I tog momenta nakon rukje sam shvatila da bolujem od sihira. Nastavila sam Allaha moliti za oproštaj, da budem bolja majka djeci, i da me izliječi, i sačuva mene i moju djecu od svakog zla vidljivog i nevidljivog svijeta.
Počela sam redovno (kad imam) skoro svakog petka dijeliti sadaku za zdravlje mene i djece, moleći Allaha da primi od mene moju sadaku. Allah mi je mnogostruko uzvraćao, hvala Svemogućem. A onda opet kad bih se trudila ustrajati u namazu, opet bih prokrvarila. Toliko me to izjedalo, da vam ne umijem opisati.
Onda sam opet nastavila slušati rukju, i nakon jedne rukje je nešto dolje puklo iz mene, kao balon kad se probuši, i prokrvarila sam. Ali nastavila sam redovno zikriti, moleći Allaha da me ne prepušta sebi samoj jer ja sama sebi ne mogu pomoći. I što sam više slušala rukju, moji simptomi su se pojačavali, počela sam ostajati “bez pameti” slušajući glasove u sebi koji govore: “djetetu znaš da ne smiješ nauditi”, “ne mogu joj ništa, ona stalno dovi” , i druge ružne prijeteće glasove. Na javi sam sve više uviđala da mi slabi pamćenje i koncentracija, počela sam naglo zamuckivati, postala previše razdražljiva, i počela sam kupovati i piti tablete za smirenje na biljnoj bazi. Prestala sam plakati, ali nisam prestala doviti Allahu. Samo Allah zna koliko Ga obožavam i dozivam.
Prije mjesec i po dana osjetih se malo bolje te počeh opet klanjati, i opet prokrvarih. Onda sam otišla kod doktora, da bi mi nalazi bili rezultat teške predkanceroze grlića materice. Doktorica me sažaljivo pogledala, kao da već umirem. Tu sam konačno shvatila šta je posljedica sihira, a Allah najbolje zna.
Ovaj Ramazan sam bila nanijetila da čitav ispostim, jer su mi doktori pred sami Ramazan dali terapiju hormonskim tabletama nakon koje mi je stalo krvarenje, iako moram ići na operaciju. I drugi dan Ramazana sam prekinula tablete i ispostila taj dan. Međutim, sledeća tri dana nisam mogla zapostiti zbog šejtanskih vesvesa. Pa sam neki dan preslušala zaredom 4 rukje i sutradan opet prokrvarila. Ali ovaj put je kroz moje krvarenje izašao komadić odvojenog mesa, kao zametak neki unutra sa krvnim odvojenim kapilarima oblika kao dva spojena šiljka ili zmijske glave. Nakon izlaženja toga iz mene, osjetila sam neopisivu lahkoću i radost, osjećaj kao da sam oslobođena od nekog velikog tereta. Krvarim i dalje,ali oskudno.
A u međuvremenu sam, za svaki slučaj, ako ne prestanem krvariti, platila “otkup” pred Allahom za post u mjesecu Ramazanu. I molim Allaha da primi moj otkup, a ja bih najviše voljela da mogu postiti. I molim Allaha da me izliječi i uputi, jer sam u nedoumici, i ne mogu 100% prihvatiti da su mi džinni nanijeli ovoliku štetu mozgu i zdravlju. Zaplakati mogu samo kad Allaha spomenem, tada moje srce odreaguje. Za sve ostalo, osjećam i želim, ali suza nema. Osjećaj imam kao da sam pobijeđena, plašim se i molim Allaha da me spasi od njihovog zla. Prije neki dan sam opet prokrvarila nakon četiri odslušane rukje, a imam još i veliku vrtoglavicu uz koju mi slike trepere pred očima, i na granici sam svakodnevno da padnem i onesvjestim se.
Molim Allaha da mi pomogne i da pomogne svakom insanu nemoćnom, jer mi smo nemoćni ,a Allah je Svemoguć. I molim Allaha da vam ukabuli post postači i da vam oprosti grijehe, poboljša zdravlje, starima da olakša starost, i zaštiti vas i vaše porodice od prokletog šejtana i sihira. Amin Ya Rabbi.
Sestra
n-um
