Ko je babo? Pitanje koje je postavljeno grupi magistranata na jednom univerzitetu. Većina magistranata dali su uobičajene odgovore, osim jednog. Samo jedan odgovor na postavljeno pitanje – šta je i ko je babo – zadivio je profesora i izazvao suze u njegovim očima…
Evo njegovog odogovora:
”Babo – u ranom djetinjstvu obućeš njegove cipele i osjetiš koliko su njegove cipele velike, a koliko su tvoja stopala mala. Staviš njegove naočale na svoje oči i osjetiš posebnu veličinu i gordost. Obućeš njegov kaput i osjetiš strahopoštovanje i dostojanstvo.
Naumpadne ti neka tričarija i tražiš od njega da ti je donese ili kupi i on to učini sa najvećom radošću i pobrine se da ti to donese bez traženja zahvalnosti. Vrati se kući s posla i sa osmijehom te privije uz svoje grudi, a ti ne znaš kako je proveo dan i koliko je poteškoća i problema imao u tom danu….
Danas, kada si odrastao, ne oblaćiš njegove cipele, jer su stare i ne sviđaju ti se. Prezireš njegovu staru odjeću i stare stvari jer nisu po tvom ukusu. Svaki njegov govor upućen tebi doživljavaš kao ukor, a njegova pitanja o tvom stanju i životu doživljavaš kao miješanje u tvoje poslove, pa ti to smeta. Njegovo kretanje po kući stvara ti nelagodu, a od njegovog govora osjećaš gađenje. Kada zakasniš on se zabrine za tebe, pa te kritikuje kad se vratiš, a ti zbog toga osjećaš tjeskobu i poželiš da nije s tobom kako bi ti imao više slobode.
Podižeš svoj glas prema njemu i nanosiš mu bol svojim odgovorima, a on šuti, ne iz straha, već iz ljubavi i spremnosti da ti toleriše i oprosti svaku pogrešku. Ti si do jučer zamuckivao u govoru i griješio u izgovoru slova, a on je tvoje greške sa osmijehom i radošću prihvatao. A ti se danas uzrujaš i osjećaš nelagodu zbog njegovih mnogobrojnih pitanja nakon što su mu, zbog starosti, oslabili i sluh i vid.
Tvoj babo ti nikada nije poželio smrt, ni kad si bio mali, ni kad si porastao, a ti se nadaš njegovoj što skorijoj smrti, jer je postao smetnja tebi i onima oko tebe.
Tvoj babo se brinuo o tebi kad si bio mali, i kad si porastao, i dok si se školovao, brinuo se o tebi u teškoći i lahkoći, u svakom stanju, pa uzvrati mu dobročinstvom barem u njegovoj starosti i bolesti.”
n-um