Ne sjećam se tačno koji sam bio razred u osnovnoj školi kad sam jedne prilike prisustvovao razgovoru nekoliko učenika iz mog razreda i kada su počeli pričati o samozadovoljavanju. U jednom trenutku jedan se okrenu prema meni i pita koliko puta ja to radim sedmično i sigurno su na mom licu (crvenilo i stid) i mojim pokretima tijela (zbunjenost) mogli shvatiti da ja to nisam nikad radio, pa me počeše ismijavati. Osjetio sam se postiđeno, te odlučim da probam to, međutim nekom ko nije iskusan s tim nije išlo baš najbolje. Raspitam se malo kod drugih i saznam da to ide bolje ako se ima stimulacija, tj. ako se pri tom činu gleda neki nemoralni film ili neke nemoralne slike. I od tada počinjem s tim zlom.
I prije nego sam se vratio vjeri i saznao da je ovo haram, znao sam osjetiti neku psihičku tegobu poslije gledanja ovih stvari. Nakon saznanja da su ove stvari haram počinje moja borba s ovim zlom, međutim stvorila se navika i ovisnost koju nije nimalo lahko ostaviti. Znao sam se boriti po nekoliko mjeseci da ništa ne pogledam, ali čim mi opadne iman i slučajno na internetu ili na Tv-u vidim neku reklamu s oskudno odjevenom djevojkom odmah mi se raspale strasti i obično ne mognem odoljeti, a da ne ponovo ne počnem gledati nemoralne filmove. I onda to može trajati danima…. satima sam dnevno znao ”uživati” u ovim filmovima, i u tim danima samo mi je to na umu.
Teško je objasniti to stanje, to bunilo u kom se čovjek nalazi kad se upusti u gledanje tih stvari, samo se te scene vrte u glavi, čovjek jedva čeka da dođe kući i da ponovo počne gledati, a nakon gledanja čovjek se sjeti koji je to upropaštavajući grijeh i žestoko se kaje, ali opet poslije dan-dva strasti i ljudska slabost pobijede. I tako godinama, nekad se izborim duži period da ne gledam, ali opet na kraju pokleknem, a zatim opet kajanje zbog učinjenog grijeha. Čovjek skoro pa padne u očaj, znaš da je grijeh i pojede te to, ali koliko god da se borio, opet se vrati ovom haramu. Bilo je trenutaka kad sam želio da uputim dovu Allahu da mi uzme vid, da više ne mogu gledati ove stvari.
I prije par mjeseci naiđem na tekst ”Ovisnost o ogavnom haramu” na NUM stranici u kojem je jedan brat napisao da kad je počeo redovno učiti jutarnji i večernji zikr da je se tek tada riješio gledanja pornografije. Slavljen neka je Allah, od onog dana od kada sam počeo učiti ovaj zikr po 100 puta ujutro i po stotinu puta naveče, kao da se stvorila neka barijera u meni prema gledanju nemorala:
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže:
La ilahe illallah vahdehu la šerike leh; lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘ala kulli šej’in kadir
(Nema Boga osim Allaha, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada sva hvala i On je svemoćan)
svakog dana po 100 puta, vrijedi mu kao da je oslobodio 10 robova, biće mu upisano 100 dobrih djela, izbrisano 100 grijeha, i biće mu štit od šejtana tog dana sve do noći. I niko ništa nije bolje uradio, osim onoga koji je taj zikr izgovorio više od njega.”
TEKST POSLAO BRAT A. n-um
