Današnji događaji u Istočnom Sarajevu izazvali su ozbiljne političko-pravne tenzije u Bosni i Hercegovini, kada je pokušaj pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) da privedu Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, rezultirao direktnim sukobom sa Ministarstvom unutrašnjih poslova RS-a (MUP RS). Ovaj incident otkriva duboke pukotine u funkcionisanju državnih institucija i otvara pitanje legalnosti i lojalnosti pojedinih bezbjednosnih struktura prema državi.

Prema informacijama koje su prenijeli izvori bliski SIPA-i, tokom pokušaja realizacije naloga za hapšenje, inspektori ove agencije naišli su na neposredni otpor službenika MUP-a RS, koji su navodno uputili prijetnje upotrebom sile. Upravo zbog ovakve reakcije, cijeli slučaj se počinje pravno sagledavati kroz ozbiljnu kvalifikaciju – kao mogući slučaj “oružane pobune”.

O čemu se konkretno radi? Prema važećem zakonodavstvu BiH, oružana pobuna predstavlja krivično djelo koje se odnosi na pokušaj da se silom spriječi djelovanje organa države ili izvršenje sudskih naloga. Time što su blokirali postupanje SIPA-e, pripadnici MUP-a RS-a su, prema tumačenju nekih pravnih stručnjaka, aktivno asistirali osobama za kojima je raspisana potjernica, čime se ne samo otežava rad pravosudnih institucija već se i direktno podriva pravni poredak BiH.

Podsjetimo, Sud Bosne i Hercegovine ranije je izdao centralne potjernice za tri visoka zvaničnika iz Republike Srpske:

  • Milorada Dodika, predsjednika RS-a,

  • Radovana Viškovića, predsjednika entitetske vlade,

  • Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine RS.

Svi su osumnjičeni za nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH, te za druge oblike djelovanja koji se tumače kao pokušaj podrivanja ustavno-pravnog poretka države. Ove optužbe dolaze u osjetljivom trenutku, kada političke podjele u zemlji dostižu vrhunac, a institucionalna kriza postaje svakodnevna realnost.

Važno je naglasiti da SIPA na teren nije poslala specijalne jedinice, već su u akciji učestvovali civilni inspektori, što dodatno ukazuje na to da je pokušaj hapšenja bio planiran kao mirna i nenasilna operacija. Ipak, otpor iz MUP-a RS jasno pokazuje da se entitetske sigurnosne strukture ne ponašaju nužno u skladu s državnim pravnim okvirom, što otvara pitanje paralelnih lojalnosti u okviru sigurnosnog aparata BiH.

U trenutku kada su se inspektori SIPA-e pojavili, Milorad Dodik se nalazio u Administrativnom centru Vlade RS-a u Istočnom Sarajevu, gdje je bio najavljen sastanak s gradonačelnikom i načelnicima opština koje čine Grad Istočno Sarajevo. Taj susret je bio dio Dodikovih redovnih aktivnosti, uprkos činjenici da je protiv njega raspisana potjernica, što dodatno naglašava kompleksnost političkog ambijenta u kojem se sve odvija.

Ovaj slučaj nosi niz ozbiljnih posljedica koje se ne tiču samo prava i sigurnosti, već i političke stabilnosti BiH:

  1. Legalitet i legitimnost vlasti – Kada se osporava primjena zakona i sudskih odluka na dijelu teritorije države, dolazi do opasne erozije pravne države.

  2. Funkcionisanje bezbjednosnih institucija – Ako entitetski organi onemogućavaju djelovanje državnih agencija, pitanje komandne odgovornosti postaje centralno.

  3. Političke implikacije – Ovakav razvoj događaja može poslužiti kao dodatni povod za zaoštravanje retorike o nezavisnosti RS-a i destabilizaciju cjelokupnog političkog sistema.

U ovom trenutku nije poznato da li će državno Tužilaštvo pokrenuti formalne postupke protiv osoba koje su spriječile sprovođenje naloga SIPA-e, ali pravni i politički pritisci rastu iz sata u sat. Ono što dodatno zabrinjava jeste tišina institucija koje bi morale reagovati na direktan napad na državnu nadležnost.

U konačnici, ovaj incident u Istočnom Sarajevu ne može i ne smije biti posmatran kao izolovan slučaj. On je simptom duboko ukorijenjenih problema u funkcionisanju Bosne i Hercegovine kao složene političke zajednice. Ako se izostane jasna institucionalna reakcija, šalje se poruka da su sudske odluke i zakoni selektivni, te da je sila jača od prava.

Stoga ostaje pitanje: da li država ima kapaciteta da zaštiti sopstveni pravni sistem? U danima koji slijede, BiH će se morati suočiti sa ovom dilemom – ne samo kroz formalne procese, već i kroz suštinski dijalog o tome šta znači imati državu u kojoj se zakon ne može provoditi na cijeloj njenoj teritoriji. Odluke koje budu donijete sada mogle bi oblikovati političku budućnost zemlje za godine koje dolaze.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here