Politička dinamika u Bosni i Hercegovini još jednom se zaoštrila, ovog puta na relaciji Stranka demokratske akcije Unsko-sanskog kantona (SDA USK) i Elmedin Konaković, lider Naroda i pravde (NiP) i aktuelni ministar vanjskih poslova BiH. Sukob se rasplamsao nakon Konakovićevog gostovanja u emisiji „Mreža“ na Federalnoj televiziji, gdje je iznio niz kritika na račun lokalnog SDA ogranka u Krajini. Reakcija SDA nije izostala – uslijedilo je saopćenje u kojem se Konakoviću zamjera manipulativno ponašanje, navodne laži i pokušaji da se neuspjeh njegove političke agende u USK prikrije optuživanjem drugih.
U tom saopćenju, SDA USK optužuje Konakovića za namjerne dezinformacije s ciljem opravdavanja neuspjeha u pokušaju da se promijeni vlast u tom kantonu. Posebno se naglašava da Konaković, umjesto da se bavi vanjskom politikom – što je njegova službena dužnost – već mjesecima aktivno djeluje u unutrašnjopolitičkoj sferi Krajine, i to, kako navode, kako bi ispunio političke dogovore sa NES-om, jednom od kantonalnih stranaka.
Prema tvrdnjama SDA, njegovi postupci nisu vođeni iskrenom željom da doprinese razvoju regije, već pokušajem da održi političke dogovore i balans u savezništvima koja su u međuvremenu pokazala pukotine. Optužbe su dodatno usmjerene ka Konakovićevim navodima da SDA USK funkcioniše prema instrukcijama iz Sarajeva, što SDA energično odbacuje. Kako su istakli, “Krajina nikada neće biti ničija politička moneta”.
SDA također smatra da Konakovićeve kritike proizlaze iz njegove frustracije jer ne može uspostaviti kontrolu nad lokalnim ogrankom svoje stranke u USK, te da njegovo ponašanje sve više poprima autokratske oblike. U svom odgovoru javnosti, naglasili su da odluke o kadrovima ne donose pojedinci, već stranački organi kroz definisane i transparentne procedure.
U kontekstu ovog sukoba važno je istaći nekoliko ključnih poruka iz saopćenja SDA:
-
Odbacivanje tvrdnji da SDA USK postupa po nalozima iz Sarajeva.
-
Kritika miješanja Konakovića u kantonalnu politiku, uprkos njegovim vanjskopolitičkim obavezama.
-
Poziv na partnerstvo svim političkim akterima u BiH radi razvoja Krajine.
-
Optužba za politički oportunizam i nelojalno ponašanje u pokušaju destabilizacije vlasti.
S druge strane, Konaković je u spomenutoj emisiji žestoko kritizirao SDA, posebno naglašavajući da oni koji su nekada bili borci za BiH sada slušaju naredbe Sebije Izetbegović, što je on označio kao politički i moralni pad. On tvrdi da SDA danas ne podržava aktuelnu vlast na federalnom nivou, te da njihovi zastupnici više ne glasaju za ključne reforme i zakone.
U nastavku, Konaković je pojasnio logiku formiranja novog političkog saveza sa NES-om, koji je, kako kaže:
-
Bezuslovno podržao smjene ministara kada je to bilo potrebno.
-
Pomogao implementaciju značajnih razvojnih projekata za Unsko-sanski kanton.
-
Bio politički stabilan i dosljedan partner bez skrivenih ambicija.
Na osnovu toga, tvrdi da je NES postao prirodan saveznik, dok je SDA, zbog svojih opstrukcija i povlačenja unazad, izgubila politički kredibilitet. Konaković je zaključio da Krajina ne može i ne smije biti važnija od države, poručujući da BiH mora imati jasno vođstvo koje će se suprotstaviti prijetnjama, naročito onim koje dolaze iz Republike Srpske, aludirajući pritom na politiku Milorada Dodika.
Njegova poruka se može sumirati u poziv na jedinstvo i prestankom unutarbošnjačkih sukoba dok se država nalazi pred ozbiljnim izazovima. Kako je rekao: “Dok se mi borimo protiv Dodika, SDA nas udara s leđa”, naglašavajući time da mu nedostaje šira politička podrška iz reda probosanskih snaga.
Ovaj sukob oslikava dublje probleme unutar bošnjačkog političkog spektra, u kojem se često politička nadmetanja unutar jednog naroda reflektuju jače nego borba protiv spoljašnjih političkih pritisaka. Iako bi se moglo očekivati da stranke dijele zajednički cilj u jačanju državnih institucija, sve češće je vidljivo da lične ambicije, borba za kontrolu nad resursima i politička moć uzimaju prednost nad kolektivnim interesima.
Na kraju, ovaj slučaj predstavlja još jedan primjer političke fragmentacije u Bosni i Hercegovini, gdje se umjesto dijaloga i saradnje favorizuje sukob, često putem medijskih obračuna. Ako političke elite ne prepoznaju potrebu za jedinstvenim djelovanjem – posebno u kriznim vremenima – teško je očekivati napredak na bilo kojem frontu, bilo kantonalnom ili državnom. Krajina ne smije biti ni žrtva političkih eksperimenata, ni sredstvo za potkusurivanje u borbi za vlast
