Politolog Davor Gjenero u razgovoru za „Slobodnu Bosnu” komentirao je trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i šire, s posebnim naglaskom na Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska i njegovu sudbinu. Gjenero smatra da Dodiku preostale opcije za bijeg postaju vrlo ograničene i ne povoljne. Dodik je, prema njegovim riječima, potpuno izvan zakona, što čini njegovu političku budućnost i sigurnost sve nesigurnijima. Tema razgovora proširila se i na ruski utjecaj u BiH, kao i na nedavni istup Zlatka Lagumdžije, ambasadora BiH pri UN-u, koji je ukazao na promjene u međunarodnim odnosima prema BiH.
Gjenero iznosi stav da su Dodiku ostale samo dvije opcije za bijeg, ali ni jedna od njih ne donosi sigurno rješenje. Prva opcija, koju je Dodik vjerojatno razmatrao, bio je bijeg u Izrael. Međutim, ovaj plan je bio vrlo naivan, s obzirom na to da Izrael predstavlja ključnog partnera Sjedinjenim Američkim Državama, koje imaju jasno definiranu politiku prema BiH. Unatoč njegovim očekivanjima, Izrael je odlučio izbaciti Dodika sa službenog događaja, što je zapravo značilo kraj mogućnosti da ovaj bijeg bude realiziran.
S obzirom na izvanrednu situaciju u kojoj se Dodik našao, njegova preostala rješenja uključuju scenarije poput Makedonskog premijera Nikole Gruevskog ili bivših jugoslavenskih lidera poput Mire Marković i Veljka Kadijevića. Gruevski je izbjegao kazneni progon u Makedoniji, bježeći u Mađarsku, gdje je dobio azil. Ovaj scenarij, iako izgledao povoljan na prvi pogled, nije nudio dugoročnu sigurnost, jer se politička situacija u Mađarskoj mogla brzo promijeniti. Dodik, s druge strane, možda neće moći računati na sličnu priliku, jer Mađarska pod Viktorom Orbanom ne bi vjerojatno tolerirala Dodikov bijeg, osobito u trenutku kada bi nova administracija mogla preuzeti vlast u zemlji.
Ako Mađarska ne bude opcija, jedino preostalo rješenje za Dodika mogao bi biti bijeg u Rusiju, konkretno u Barvihu, luksuzni naselje u kojem žive osobe koje su u bliskim vezama s Vladimirom Putinom. Međutim, u toj situaciji, Dodik bi morao ovisiti o podršci vlasti u Beogradu, koji bi morao osigurati njegov bijeg kroz Srbiju, a postoji i rizik da bi Rusija mogla biti jedini mogući siguran utočište. Gjenero naglašava da Barviha nije običan miran kraj, već luksuzni logor pod Putinovom kontrolom, gdje Dodik ne bi imao nikakve slobode.
Zanimljivo je da je Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN-u, u svojim izjavama istaknuo da je Rusija ostala izolirana u podršci Dodikovoj politici. Prema Lagumdžiji, sve članice Vijeća sigurnosti UN-a, osim Rusije, poduprle su BiH kao jedinstvenu i nedjeljivu državu. To je značajna promjena, jer pokazuje da se međunarodni odnosi prema BiH postupno mijenjaju, a Rusija gubi svoju prethodnu poziciju zaštitnika srpske politike u regiji. Lagumdžija je također ukazao na distanciranje Kine od politike koju je Rusija dosad podržavala, što može biti najava novog međunarodnog pristupa Balkanu.
Rusija, prema Gjeneru, očito ne odustaje od svog utjecaja na Balkan, iako suočava s međunarodnim pritiscima. Putinova strategija, koja se temelji na dominaciji Ruske sfere interesa, uključuje pokušaj destabilizacije Bosne i Hercegovine, kao i drugih zemalja u regiji. Vučić, predsjednik Srbije, slijedi tu politiku i pokušava ostvariti svoje ciljeve u Bosni i Hercegovini, što se može vidjeti kao nastavak ruskih ambicija u regiji. Ovaj ruski utjecaj često se manifestira kroz političke savjete, ekonomske pritiske i vojnu potporu, što pridonošenje stabilnosti Balkana čini vrlo upitnim.
Zaključno, Dodikova sudbina se čini gotovo zapečaćena, jer su mu opcije za bijeg svedene na minimum, a svaka od njih nosi sa sobom veliki politički rizik. Iako se pokušava osloniti na podršku Rusije i Srbije, međunarodna politika, kao i promjene unutar EU-a i UN-a, sugeriraju da bi njegova budućnost mogla biti daleko od sigurne. Dodatno, Rusija se čini sve manje sposobnom za pružanje dugoročne podrške, jer se međunarodna politika u odnosu na Balkan mijenja.
