Nenad Stevandić, trenutni predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, bio je u centru pažnje zbog svojih povezanosti s ratom u Bosni i Hercegovini i tvrdnji o njegovoj ulozi u napadu na ustavni poredak BiH. Iako je danas političar, njegova prošlost, naročito u vezi s ratom, ostavlja mnoge neodgovorene pitanja. Stevandić je, prema vlastitim izjavama, tvrdio da je tijekom rata bio samo student medicine, ali izvori i dokumenti ukazuju na njegovu aktivnu ulogu u ratnim operacijama. Posebno je spomenut njegov angažman u Srpskim odbrambenim snagama, poznatim i kao “crvene beretke”, što ga povezuje s ratnim zbivanjima i sumnjama o njegovim ratnim aktivnostima.
Iako je Stevandić negirao bilo kakvu umiješanost u ubistvo Miodraga Šušnice, bivšeg policajca, protiv njega su podnesene prijave zbog njegovih navodnih veza s ovom zločinom. Šušnica je ubijen 10. aprila 1992. godine u Banja Luci, a cijeli događaj je označen kao “false flag” operacija, koja je imala za cilj izazvati osjećaj straha i mržnje među srpskim stanovništvom prema Bošnjacima i Hrvatima. Ovaj incident je iskoristio datum 10. april, koji se povezuje s osnivanjem NDH, kako bi stvorio atmosferu nesigurnosti. Stevandić, zajedno s nekoliko drugih aktera, bio je povezan s navodnim planovima da se privedu ili likvidiraju osobe označene kao “muslimanska mafija”.
Jedan od ključnih svjedoka ovog događaja bio je Neven Laka, koji je u izjavi detaljno opisao kako je Stevandić bio umiješan u planiranje i izvršenje ubistva. Laka je otkrio da je Stevandić bio prisutan na sastanku u hotelu “Bosna” u Banjoj Luci, gdje su se planirali koraci za eliminaciju ljudi sa specifične liste. Prema njegovim riječima, Stevandić je izričito sugerirao da se ne bira sredstva, uključujući korištenje zoljinih raketa. Ovaj plan je bio osmišljen kako bi se stvorio osjećaj opasnosti i neprijateljstva među zajednicama. Bez obzira na Stevandićevo negiranje, njegova uloga u ovom procesu i dalje izaziva duboke kontroverze.
Tijekom ispitivanja, Laka je otkrio da su njegovi kolege, uključujući Stevandića, pokušali da sakriju tragove ubistva. Stevandić je navodno predložio da se ubijeni policajac proglasi žrtvom sukoba bandi, pokušavajući prikriti stvarne motive. Takođe, prema Lakinim riječima, Stevandić je bio uključeni u planove da se pištolj ubijenog policajca, Miodraga Šušnice, baci u dvorište džamije kako bi se izazvao dojam da je riječ o obračunu između suparničkih bandi. Ovo dodatno ukazuje na njegovu ulogu u prikrivanju istine.
Nakon što je porodica Miodraga Šušnice podnijela prijavu 2018. godine, Stevandić je odlučio iznijeti svoju verziju događaja. U svom odgovoru, on je istaknuo da su sve optužbe politički motivirane i da su usmjerene prema njemu kao rezultat političkih obračuna. Stevandić je dodatno objasnio da je bio žrtva političkih napada, te da nije imao nikakvu ulogu u ubistvu, ali i da je podnio tužbu protiv Dragana Mektića, političkog protivnika, zbog toga što su njegove obitelji uznemiravali zbog tih optužbi.
Zanimljivo je da je početna istraga o ubistvu Šušnice obustavljena 1996. godine bez odgovarajućih krivičnih gonjenja. Međutim, nova prijava podnijeta od strane porodice Šušnica 2018. godine ponovno je otvorila ovu temu. U međuvremenu, Stevandić je postao politički lider i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, ali njegova prošlost ostaje kontroverzna. Mnoge su optužbe, iako službeno negirane, nastavile oblikovati njegovu političku karijeru, postavljajući ga u središte debate o odgovornosti političara za ratne zločine i stabilnost u postratnom društvu.
Stevandić i dalje ostaje figura koja izaziva podjele u političkom životu Republike Srpske. S obzirom na njegovu političku moć i veze unutar entiteta Republike Srpske, pitanje njegovog stvarnog utjecaja na političke događaje u BiH ostaje nejasno. Kako će se dalja istraga o ovom zločinu razvijati i kako će Stevandić, kao ključni političar, odgovoriti na nove optužbe, bit će ključno za razumijevanje buduće političke dinamike u BiH.
Stevandićev politički utjecaj u Republike Srpskoj i širem kontekstu BiH ostaje značajan i kontroverzan, što dodatno komplicira njegovu poziciju u zemlji. Kao predsjednik Narodne skupštine RS, on ne samo da ima ključnu političku funkciju, već je i figura koja značajno oblikuje političke odluke i interakcije unutar entiteta. Iako je suočen s ozbiljnim optužbama, uključujući ulogu u ubistvu Miodraga Šušnice i povezanost s ratnim zločinima, Stevandić uspijeva zadržati političku moć, barem za sada, unatoč svim kontroverzama koje prate njegov rad. U političkom okruženju BiH, gdje su istorijski konflikti i etničke podjele duboko ukorijenjeni, Stevandić predstavlja osobu koja nastoji balansirati između zahtjeva svojih političkih saveznika i kritika svojih protivnika. Bez obzira na ove optužbe, njegova sposobnost da manipulira političkim prostorom i izbjegne direktne odgovornosti čini ga ključnim akterom u budućim političkim procesima. Međutim, dalji razvoj istrage i sudskih postupaka u vezi s njegovim prošlim djelovanjima mogli bi značajno oblikovati njegovu političku karijeru, te donijeti nove izazove u njegovom vođenju i ulogama u budućim pregovorima unutar političkog spektra BiH.
