Pomozi drugom i tebi će se pomoći kad budeš u potrebi

Jedna mlada bogata žena je stala na put jer joj se auto pokvarilo. Rukom je stopirala auta koja su prolazila brzo, ali niko nije stajao. Prolazilo je vrijeme i kiša je počela sipiti, a nju je obuzimao strah od mraka i iznenađenja. U tom je stalo jedno staro auto kog je vozio mladić rumenog tena. Pogledala je u njega i u auto, te se počela dvoumiti dal da uđe u auto ili da ostane i dalje tu? Strahovala je da ne pokaže požudu prema njoj jer je mislila da svak ko je vidi zna da je ona veoma imućna.
Na kraju je odlučila da sjedne u to auto.
U toku putovanja pitala je tog mladog čovjeka o njegovom imenu i šta radi. Na njemu su bili očiti znakovi siromaštva i onog koji je potreban pomoći. Kazao joj je da mu je ime Adem i to da radi kao taksista. Tad se ona malo smirila i ukorila sebe i svoju savjest zbog njena lošeg mišljenja… Pažnju joj je privuklo to što je mladić bio veoma edebli/uljudan i nimalo se nije obazirao na nju.
Stigla je u grad i pripremala se da mu plati to koliko bude tražio od nje. Zatražila je da stane i pitala ga: koliko košta?
Ništa – odgovori on.
Ne, nije moguće! Ti si mene pomogao i prevezo me do grada – reče ona.
Moja cijena je da i ti nekome učiniš dobro, nekome koga sretneš, kao što sam ja tebi dobro učinio – reče mladić. Ona, sva zabezeknuta, ode.
Išla je svojim putem sve dok nije naišla na neki lokal. Ušla je i od radnice zatražila šolju kahve i radnica joj je donijela kahvu. Pažnju ove bogate žene privuklo je to što je lice žene koja ju je poslužila bilo blijedo i što joj je stomak narastao. Upitala je; šta je, umorna si?
Ja sam pred porodom – reče žena.
A zašto se ne odmaraš? – upita je ova imućna žena.
Radnica reče: Nastojim obezbjediti sebi ono što mi je dovoljno za potrebe mog porođaja.
Potom je otišla do odgovornog za kasu kako bi ženi vratila višak od papirne novčanice koju joj je dala i koja je iznosila deset puta više nego što kahva košta. Ali dok se vratila, tu ženu više nije našla tu. Gledala je i desno i lijevo, ali je nije našla. Međutim, tu je zatekla jedan papirić na kojem je pisalo: “Ostatak računa ostavila sam kao hediju za tebe.”
Žena radnica se mnogo obradovala, a kad je okrenula taj papirić na njemu je našla još jednu rečenicu: “A ispod stola ostavila sam hediju za tvoje novorođenče.”🌹
Vrištala je od sreće dok je gledala iznos novca koji je bio ravan njenih 6 mjesečnih plata. Od radosti nije mogla obuzdati svoje suze, žurno je otišla i zatražila dozvolu na radnom mjestu i brzo otišla kako bi obavijestila svoga muža koji je nosio brigu njena porođaja.
Brzo je ušla u svoju kuću, dozivajući svoga muža koji je bio u čudu zbog njena povratka kući u neplanirano vrijeme, te se pobojao da nije nastupilo vrijeme porođaja. Ali njen glas je bio pomiješan s blagodati radosti i zahvale dok je, grleći ga, govorila: “Muštuluk ti Ademe, Allah nam je dao izlaza.” A Adem je bio taj vozač koji je prevezao onu gospođu i odbio da joj naplati za svoje dobro djelo, i od nje je samo zatražio da pomaže druge ljude.
🥀Dobro će ti se, neminovno je, vratiti. Radi ga i prisjeti se Allahovih riječi: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!” (El-Rahman 60)
Halil Makić