“Bio sam mladić, približavao se Bajram i ja sam sav radostan pošao da kupim novo odijelo od novca koji sam uštedio. Na tom putu srela me je jedna žena sa djetetom i zatražila mi da je pomognem. U tom momentu sam razmišljao – ako joj dam malo ja tad neću moći kupiti svoje bajramsko odijelo – tako sam odlučio da joj dam sve, svu svoju ušteđevinu. Žena se toliko obradovala da mi je dovu uputila rekavši: „Mladosti se svoje nanosio!“. I zaista tolike su godine prošle a ja još svoje mladosti nosim.”
Hafiz Halid Hadžimulić
