Naišla sam jučer na ovu sliku i pisalo je nešto u vezi posvećenosti i kako je dobra žena blagodat.Želim vam reći drugu stranu koju sam nebrojeno puta čula od medicinskih sestara koje rade sa pacijentima na samrti.Kažu one da i previše puta su se nagledale pretužnih scena kada neku ženu smjeste na odjel za osobe koje su na samrti kako ih muževi nakon samo par dana potpuno prestanu posjećivati, a nemalo puta su čule i kako nakon par dana su već našli neku drugu ženu. Previše žena preseli potpuno usamljene i bez onih kojima je dok je bila zdrava davala sve od sebe.Dok s druge strane skoro svaka žena čiji se muž nalazi na odjeljenju za osobe na samrti ostaju cijelo vrijeme uz njih nadajući se u neko čudo ozdravljenja kako kažu medicinske sestre.Puno puta sam pročitala i priče žena na stranici Bolest nije kraj kod naše Enisaa Zulovic kako muževi napuštaju žene kojima se ustanovi da boluju od karcinoma jer kao ne mogu se oni nositi sa tim. Čula sam priče gdje muškarci govore kako sada kada mu je žena izgubila dojku zbog karcinoma više mu nije privlačna i da je “mora” napustiti. Postoje predivni i posvećeni muževi, a postoji i ova užasna strana. Baš kao što većina žena i u zdravlju i bolesti biva uz svoga muškarca voljela bih da su u većini i muškarci koji i u zdravlju i u bolesti bivaju uz svoje žene.
Lejla T. – Lejla Tutic
