Šejh Felah Ismail je na jednom od svojih predavanja prenio sljedeću priču:
Upoznao sam jednog studenta u potrazi za znanjem prije 30 godina kada je studirao u Medini. Živjeli smo zajedno i sjedili smo s ulemom. Bio je jako dobar student, bio je odličan na prvoj godini, odličan na drugoj, odličan i na trećoj a kada je počela četvrta godina došao je do mene i kazao mi da bi volio da se vrati u svoju domovinu, Veliku Britaniju. Svi su ga pitali zašto želi da ode kada je gotovo pri kraju studija, da prvo završi obrazovanje, dobije diplomu i onda ode. On je počeo plakati i kazao je kako dobio poziv od člana porodice i da mu je rekao da je mu je otac jako bolestan, da je u bolnici i da se porodica plaši da će umrijeti (kao nemusliman). Rekli smo mu da možda njegov otac neće umrijeti, da puno njih završi u bolnici, ali ne umru svi odmah. Ali on je kazao da mu u srcu nešto govori da mora otići. Otišao je odmah na avion i vratio se u domovinu, nije se vratio da završi četvrtu i posljednju godinu na Univerzitetu.
Šejh kaže da nije mario za diplomu. On je bio iskren prema Allahu u svojoj želji da uputi njegovog oca u islam i Allah je bio prema njemu milostiv. Otišao je nazad i nakon nekoliko dana pričali smo s njim i on je kazao- “Elhamdulillah, moj otac je primio islam. Preselio je kao musliman u bolnici”.
Šejh dodaje da ga je nakon mnogo godina posjetio i da je sada i njegova majka muslimanka, kao i cijela porodica. Šejh dalje navodi da ono što smo naučili iz ove priče je da ako vam je stalno do svoje porodice i ukoliko oni nisu muslimani usmjerite svoje vrijeme na njih i uradite ono što možete, uspjeh je kod Allaha.
IslamBosna.ba