Gužvom i žurbom kupaca počeo je naizgled običan dan u supermarketu. Mali dječak, odjeven u zakrpane hlačice i istrošenu majicu nesigurno je probirao po kutijama svježeg voća i povrća. Pred vratima supermarketa, izboranog, sićušnog lica, u siromašnim dimijama i starim nanulama sa štapom na kojeg su naslonjene njene promrzle ruke prosila je jedna nana.
Sa osmijehom na licu, mali dječak je izvadio svježu jabuku i mandarinu , te ponudio majci, kazavši: „ Izvoli majko, nadam se da će biti od pomoći. Para ni sam nažalost nemam.“
Nana se osmijehnu na tako skromne riječi dječaka, te mu uzvrati: „Allah te nagradio sine, i sačuvao te svakog zla.“
Dječak je pohitio kući, veseo što je barem na mali način uspio doprinijeti majkinim potrebama.
Zvuk kočnica je odjeknuo ulicom. Dječak je ležao na cesti bez svijesti. Ulicom su odzvanjali glasovi: „Zovite hitnu, brzo!“
Svjetlost je probijala tvrde bolničke prozore. Nastupilo je jutro. Operacija je bila uspješna, i dječak se probudio iz kome. Ljekar mu je rekao da je imao teške povrede i da se izvukao na način kojeg ni oni sami ne razumiju.
Dječak se zamislio. Sjetio se jabuke i mandarine koju je dao staroj majki ispred supermarketa, a potom i njene dove: „Allah te sačuvao svakog zla.“ Digao je svoje ruke i zahvalio se Milostivom Gospodaru svjetova.
Pouka: I naizgled malo djelo može biti sadaka.
Piše: Mubera Sedić, studentica
