Jedne prilike, jedan ucenjak sa svojim ucenikom prolazio je pored polja na kome se vidio seljak kako kopa. Seljak je ostavio svoje stare cipele pored sumarka. Njegovo siromastvo bilo je vidljivo i na odjeci i na cipelama. Međutim, ucenik nije o tome razmisljao, nego rece svome ucitelju: ” Hajde da sakrijemo njegove cipele i da iz prikrajka posmatramo kako ce se ponasati, a da se malo i razveselimo.” Ucitelj mu na to odgovori: ” Sine, ti potices iz bogate porodice. Nije lijepo da se mi ismijavamo sa bilo kim, a kamo li sa siromasnim. Imam ja bolji prijedlog. Uzmi to novca sto imas u dzepovima i natrpaj njegove cipele!” Ucenik tako i uradi, a onda se sakrise da vide sta ce se desiti kada seljak dođe po svoje cipele. Ubrzo i seljak zavrsi rad u polju i krenu prema cipelama. Kada je obukao jednu cipelu, osjetio je da nesto ima u njoj, te misleci da je zemlja , okrenu cipelu a iz nje poispadase dukati. I iz druge isto tako. Covjek je kratko ostao zabezeknut. Okretao se oko sebe u nevjerici. Pade na sedzdu i svim glasom povika:”Ja Rabbi, Tebi hvala. Ti si Onaj koji zna da mi je supruga bolesna, a djeca gladna.” Ostao je na sedzdi neko vrijeme. Ucitelj pogleda suzne oci svoga ucenika i upita ga:” Zasto places? “”Placem-rece ucenik, a nikada nisam bio sretniji. Naucio sam da srecu trazim u dijeljenju a ne u uzimanju.” Ucitelj rece :” Sinko, kada oprostis, a mozes kazniti je sadaka. Kada ne ogovoris , a mozes ogovoriti je sadaka. Kada sakrijes mahanu, a mozes da je otkrijes je sadaka. Kada nasmijes, a mozes da rastuzis je sadaka. Dijeljenje ispunjava covjeka srecom kao nista drugo….
islamuvremenu
