U posljednje dvije godine, tvornica Pretis iz Vogošće, jedna od ključnih karika odbrambene industrije Bosne i Hercegovine, prošla je kroz značajne promjene i modernizaciju. Ove transformacije uključuju reorganizaciju proizvodnih jedinica, tehničko unapređenje i uspostavljanje novih tehnoloških procesa. Uprkos ovim uspjesima, na rukovodstvo firme, a naročito na direktoricu Almiru Zulić, vrši se snažan politički i medijski pritisak s ciljem njene smjene. Berko Zečević, ekspert sa višedecenijskim iskustvom u oblasti naoružanja i bivši saradnik Pretisa, iznosi argumentovanu odbranu postojećeg menadžmenta, upozoravajući vlasti da ne podležu političkim interesima.
Zečević je u nedavnoj posjeti Pretisu bio, kako kaže, prijatno iznenađen zatečenim stanjem. Tvornica je reorganizovana u skladu sa savremenim industrijskim principima, uz nove pogone i modernu opremu koja uključuje:
-
Numerički kontrolisane južnokorejske mašine
-
Robotizovane prese za kovanje
-
Flow-forming mašine za izradu komora za raketne motore
-
Linije za ugradnju eksploziva savremenim metodama
-
Savremenu opremu za topljenje i livenje eksploziva
Zahvaljujući ovim ulaganjima, kapacitet proizvodnje artiljerijske municije Pretisa trenutno dostiže čak 250.000 projektila godišnje za kalibre 120 mm, 122 mm i 155 mm.
Nasuprot ovim rezultatima, u javnosti se pojavljuju pokušaji diskreditacije Zulić, često potaknuti od strane privatnih interesa i političkih subjekata. Američka firma Regulus Global LLC, koja preko domaće firme Sikto d.o.o. posjeduje značajan dio dionica Pretisa (41,5%), izrazila je nezadovoljstvo trenutnim upravljanjem, navodeći odbijanje njihovih investicionih prijedloga. Međutim, Zečević ističe da je to prije posljedica zakonskih ograničenja i nepostojanja adekvatnog institucionalnog okvira za brže uključivanje privatnog kapitala u odbrambenu industriju.
Iako je Regulus za dionice uložio preko 17 miliona KM, na osnovu ostvarenog profita Pretisa u 2023. i 2024. godini (ukupno više od 48 miliona KM), njihov povrat već prevazilazi iznos ulaganja. Zato je reakcija firme, smatra Zečević, više motivisana težnjom za direktnim uticajem na upravljanje, nego stvarnom poslovnom zabrinutošću.
Nadalje, Zečević se osvrće na istoriju rukovođenja Pretisom, napominjući da je rijetko koji direktor imao mogućnost da završi puni mandat, često smjenjivan bez jasnih razloga. Izdvaja nekoliko zaslužnih rukovodilaca, poput Hilmije Nikšića i Jusufa Piralića, te daje pozitivnu ocjenu rada Almire Zulić, koja je prema njegovoj procjeni vratila Pretis na put tehnološkog razvoja i samoodrživosti.
U pogledu tehničkih dostignuća, posebno naglašava važnost inovacije u oblasti proizvodnje rotirajućih prstena za artiljerijske projektile. Tradicionalno se materijal za ove komponente nabavljao iz inostranstva, što je Pretis činilo zavisnim od uvoza. Pod vođstvom Zulić, uveden je novi tehnološki proces zasnovan na centrifugalnom livenju cijevi od legura bakra CuZn10, korištenjem otpadnog materijala iz domaćih izvora. Ovo je rezultiralo:
-
Smanjenjem troškova
-
Nezavisnošću od uvoza sirovina
-
Većom fleksibilnošću u proizvodnji
-
Povećanjem kvaliteta proizvoda
Nažalost, zbog političkog pritiska i činjenice da je firma Termo Metal Resist, koja je izvodila dio procesa, u vlasništvu kćerke bivšeg premijera, mediji su pokrenuli kampanju koja je rezultirala obustavom ove inovacije. Oprema je rasprodata, a Pretis se vratio na skuplji i zavisniji sistem nabavke iz inostranstva.
Zečević zaključuje da je politička borba za kontrolu nad rukovodstvom Pretisa štetna i za kompaniju i za čitavu odbrambenu industriju. Vlada Federacije BiH, iako je formalno razriješila Zulić zbog isteka mandata, produžila je njeno imenovanje u statusu vršioca dužnosti. Pitanje njenog opstanka i dalje ostaje otvoreno, uprkos dokazima o njenom uspješnom radu.
Racionalan pristup bi bio da Vlada, zajedno s političkim liderima i američkim investitorom, pronađe zajednički interesni model koji će omogućiti daljnji razvoj vojne industrije, očuvanje domaće kontrole nad strateškim kapacitetima i ulazak stranog kapitala bez gubitka suvereniteta.
Ovaj slučaj je upozorenje kako političke ambicije i ekonomski interesi mogu ugroziti uspješne proizvodne sisteme, posebno one od značaja za nacionalnu sigurnost. Zato je ključno da se odluke o smjenama ne donose na osnovu ličnih ili političkih motiva, već na temelju stručnih analiza i konkretnih rezultata.
U konačnici, slučaj Pretisa nadilazi sudbinu jedne direktorice ili jedne fabrike – on simbolizira širu borbu za očuvanje integriteta domaće industrije u uslovima političkih manipulacija i pritisaka međunarodnih partnera. Održavanje stabilnosti i kontinuiteta u vojnim fabrikama ne bi smjelo zavisiti od dnevne politike, već od dugoročne vizije razvoja, stručnosti rukovodstva i spremnosti institucija da zaštite strateške resurse države. Ako Bosna i Hercegovina želi zadržati korak s modernim sigurnosnim izazovima i ekonomskim trendovima, mora se jasno opredijeliti – hoće li vlastitu budućnost graditi na znanju i radu ili je prepustiti interesnim grupama i kratkoročnim političkim dogovorima.
