Ponekad život stavi čovjeka na najveću kušnju baš kada misli da više ne može izdržati. Ovaj brak je bio na rubu ponora, dugovi su se gomilali, a zatvor je bio na korak. Ali ono što je ova žena učinila u najtežem trenutku promijenilo je sve. Njena odluka nije bila laka, ali je bila hrabra. I danas, godinama kasnije, njen muž ne može zaboraviti tu rečenicu koju mu je rekla.
Jedna žena priča svoju priču.
Njen muž je trgovac. Dani mu idu jednom uzbrdo, jednom nizbrdo. Ali prije oko tri godine kao da se dunjaluk zatvorio pred njim, zaključan lokotom. Roba mu se potopila u luci, dugovi su se nagomilali, trgovci ga zovu dan i noć, traže svoje pare. Ulazio bi u kuću, bacao se na kauč, noseći na glavi teret težak kao planina. Nije izgovarao nijednu riječ da je ne uplaši, ali ona je čula njegov uzdah koji bi zatresao cijelu kuću dok spava.
Dan kada se sve promijenilo
Jednog dana vratio se ranije nego inače. Lice mu požutjelo, a suze mu stoje u očima. Sjeo je ispred nje i slomljenim glasom rekao da izgleda da će završiti u zatvoru. Čekovi su dospjeli, novca nema, a ljudi ne žele više čekati.
Srce joj je palo u pete, ali nije smjela pokazati slabost. Bez riječi je ustala, otišla u spavaću sobu, otvorila ormar i izvadila crvenu plišanu kutiju.
Donijela ju je i stavila mu je u krilo.
Pogledao ju je zbunjeno i upitao šta je to.
Rekla mu je da je to njen nakit. Njena svadbarska zlatnina, plus one narukvice što joj je kupio za Bajram, i dvije lančiće koje je čuvala za crne dane. Rekla mu je da ode odmah, da ih proda i vrati ljudima dugove.
Muž je odbio
Muž je odgurnuo kutiju od sebe i ljutito rekao da li je ona normalna. Da proda ženino zlato? Da se okoristi njenom imovinom? Rekao je da radije ide u zatvor nego da ljudi pričaju da je prodao ženin nakit.
Sjela mu je kraj nogu, uhvatila ga za ruku i izgovorila rečenicu koju nikad neće zaboraviti, a koju joj i danas često ponavlja.
Rekla mu je: „Čovječe dragi, zlato je ukras, ali ti si moj oslonac i moja zaštita. Ako se oslonac slomi, ukras ništa ne vrijedi. Žene nose zlato da bi se njime hvalile, a ja se hvalim tobom. Idi, prodaj to i rastereti se. Kad te Allah opskrbi, vratićeš mi. A ako ne, meni je dovoljno što te imam u kući.”
Šta se dogodilo nakon toga
Sišao je niz stepenice plačući, prodao zlato i vratio veliki dio dugova. Posao se pokrenuo, a Allah mu je nakon toga otvorio vrata opskrbe kakve nije ni sanjao.
Prošle sedmice proslavili su desetu godišnjicu braka. Donio joj je veliku kutiju. Kad ju je otvorila, unutra je bio kompletan zlatni set, teži i skuplji od onog koji je nekada prodala.
Uz to i jedna cedulja:
„Ovo je zlato koje sija, ali pravo zlato je ono koje me izdržalo u najtežem trenutku. Zlato se nadoknadi, ali plemenita žena, nema blaga koje može platiti njenu vrijednost.”
Šta ova priča znači
Tad je shvatila da kuća nisu zidovi i namještaj. Kuća su djela i stavovi.
A žena koja stoji uz svog poštenog muža u najtežem vremenu, u njegovom srcu zasadi dobro koje nosi cijeli život.
Ova priča nas podsjeća na nekoliko važnih lekcija.
Pravi brak se ne mjeri u zlatnim nakitima i luksuznim stvarima. Mjeri se u trenucima kada sve pada, a ti ostaneš.
Žena koja razumije da je njen muž njena zaštita i njen oslonac, razumije i šta znači biti prava supruga.
Dunjaluk dolazi i odlazi. Zlato se gubi i vraća. Ali plemenita duša i čvrst stav ostaju zauvijek.
Pouka za sve nas
Koliko je danas brakova propalo zbog novca? Koliko žena je napustilo muža kada je pao? Koliko muškaraca je izgubilo nadu jer nije imao podršku?
Ova priča je podsjetnik da pravi nakit žene nije na njenoj ruci. Pravi nakit je u njenom srcu, u njenoj mudrosti, u njenoj podršci.
I kada Allah vidi takvu ženu, On joj vraća višestruko. Ne samo u zlatu, već u blagoslovu, u miru, u ljubavi koja traje.
Zaključak
Neka Allah podari svakom mužu takvu ženu, i svakoj ženi takvog muža. Neka nam olakša u teškim vremenima, i neka nas učini onima koji stoje uz svoje voljene kada im je najpotrebnije.
I ne zaboravite salavat na Poslanika Muhammeda ﷺ.
Podijelite ovu priču sa onima koji trebaju podsjetnik o pravoj vrijednosti braka.
