Život brzo prolazi, a smrt je neizbježna. Ko zna hoćemo li sutra dočekati svitanje? Svi su jednaki pred licem smrti, i bogat i siromah. Ova priča uči nas cijeniti život, i svaki, sudbinom poklonjen dan.
Ležeći na samrtnom odru, sultan Sulejman Veličanstveni pozvao je glavnog zapovjednika vojske da mu kaže svoje posljednje želje.
- Vladar je tražio da njegov kovčeg nose najbolji doktori Osmanskog carstva tog doba.
- Druga želja je bila u tome da kad budu nosili njegov kovčeg, cijelim putem prosipaju zlatnike i drago kamenje.
- Također, sultan je želio da njegove ruke vire iz kovčega, kako bi bile vidljive svima.
Zapovjednik vojske bio je zatečen onim što je čuo. Zapitao je Sulejmana o razlogu takvih želja, na što mu je Veličanstveni odgovorio:
„Neka najbolji doktori nose moj kovčeg, i neka svi uvide da su, čak, i najbolji doktori nemoćni pred licem smrti. Razbacajte moje zlato. Neka svi vide da bogatstvo stečeno u ovom životu, u ovom svijetu i ostaje. Neka svi vide moje ruke i spoznaju jednostavnu istinu: čak i vladar svijeta, sultan Sulejman Kanuni – odlazi iz ovog života praznih ruku!“ orizarenews
