Zaključujemo da je na dunjaluku najbolje biti “ništa”, jer smo tada najrahatniji i najsretniji.
Usmjerimo svoju pažnju na kazivanje o jednom ocu i njegovom sinu, koje slijedi.
Pred svoju smrt, otac je napisao testament u kojem je oporučio sinu da 100 dukata pokloni najvećoj budali na svijetu. Kada je otac preselio na Ahiret, sin se trudio da izvrši svoju obavezu iz oporuke. Tragao je dok, napokon, nije pronašao ono što traži. Idući, tako, putem ugleda jednu grupu okupljenu na jednom mjestu gdje se proglašavao novi vezir sultanov. Uvjet za novog vezira je bio da pređe preko mrtvog tijela dotadašnjeg vezira, koji je pogubljen zbog neke sitnice koja se nije svidjela sultanu. Prisustvovao je izbora novog vezira, te je, kad se protokol okončao, prišao novom veziru i kazao mu: “Evo, uzmi ove dukate kao hediju od mog rahmetli babe.” Novi vezir ga upita: “Je li to u čast moga izbora za novog vezira?” Ovaj mu odgovori: “Ne, ovim sam ispunio oporuku svoga babe, koji mi je oporučio da ove dukate predam najvećoj budali na svijetu.” Iznenađeno, novi vezir upita: “Zašto…?”, a ovaj, ne oklijevajući, nastavi: “Pa, zato što će sutra i preko tebe mrtvog drugi prolaziti. Pa, kako pouku ne uzmeš?” knjigaljubavi.com
