Dolazim iz porodice u kojoj se znalo za vjeru. Moja nena rahmetli dva puta je bila na hadžu i klanjala svaki vakat otkako zna za sebe i učila Kur’an svaki dan. Babo rahmetli nije baš svaki vakat klanjao, ali džumu malo kad da je propustio i bio je puno posvećen pomaganju džamije. Moja majka je radila u firmi cijeli dan, ali nijedan dan ramazana nije prošao a da ga nije ispostila iako su bile vrućine i ona slomljena od posla, i klanjala bi ponekad akšam i jaciju. Ja sam bio “onako” u vjeri, džumu nisam propuštao jer nas je to babo naučio, Allah bio zadovoljan njime, osim kad sam radio. Ali, petkom i subotom navečer redovno sam išao u klubove. Alkohol nisam volio. Bojao sam se tog harama, a trenirao sam thai-box pa ni trener nije trpio alkohol.
Tog dana, kao i svakog drugog, krenuo sam na posao kod svog rođaka (radio sam sa alkoholom u tom periodu) i tražio šta ću slušati na slušalice dok budem radio. Tada mi dođe u misli svijet džina i šejtana i želio sam da znam više o toj temi, tako da sam na YouTubeu potražio nešto o tome i vidio jedan video predavača koji je imao bradu. Prvo sam pomislio kako ću njega slušati i gledati, “bradonja”, ma ne mogu njega nikako. Uvaženi i meni srcu najdraži (uz dužno poštovanje prema svim predavačima i daijama) šejh Safet Kuduzović. Pogledao sam naslov predavanja i vidio da uz ime predavača piše titula dr. Tada sam pomislio: “Vidi ovoga kao fol i dr., ali hajde da vidim šta priča.”
Kada sam to predavanje preslušao, odmah sam počeo istraživati o njemu i shvatio sam da je to “čovjek biblioteka”. Sljedeće predavanje bilo je “Čudesni svijet snova” i tu sam bio potpuno očaran znanjem meni danas najdražeg daije šejha Safeta Kuduzovića. Došao sam kući sa posla, uzeo abdest i klanjao akšam, poslije akšama jaciju, sutradan sam već sebi spremio predavanja šejha Safeta koja ću slušati cijeli dan. Ujutru sam ustao, klanjao sabah i krenuo na posao (prvi put nakon dugo vremena da baš zbog sabaha ustanem rano jer inače nisam klanjao često). Došao sam na posao i nastavio slušati predavanje broj 3 “Dolazak Dedžala”.
Kada sam to pogledao, htio sam još, ali u tom momentu nisam imao baš puno vremena tražiti po telefonu pa sam naišao na kratko predavanje šejha Safeta gdje je pričao o smrti Poslanika, s.a.v.s., i kada je došao do hadisa gdje je Omer, r.a., rekao: “Ko mi kaže da je Poslanik, s.a.v.s., preselio, glavu ću mu odsjeći” i u tom momentu krenule su mi suze i plakao sam zbog tih riječi, što je neko toliko volio Poslanika, s.a.v.s., da je bio spreman i na to iako je u vjeri. Nakon toga opet nemam vremena puno tražiti i pustim, hvala Allahu Uzvišenom, predavanje šejha Hajrudina Ahmetovića “Dan koji će trajati pedeset hiljada godina”. Tada sam počeo slušati taj blagi glas i kada je došao do hadisa kada će Poslanik, s.a.v.s., činiti šefat za svoj ummet, kada je šejh Hajrudin izustio riječi “ummeti, ummeti”, ja sam zaplakao i nisam se sat vremena mogao zaustaviti.
Slažem piće i plačem kao godina zbog stanja u kojem se nalazim. Pa, ja sam mislio da sam ja dobar, imam sve, hvala Allahu, lijep život, lijepo auto, ništa mi ne fali. Ne! Sve mi fali i ništa nemam. Odem u toalet, na umivaoniku uzmem abdest, stanem na hodnik gdje nema alkohola i klanjam podne. Nakon nekog vremena i ikindiju. I od tada nikad nisam izostavio nijedan namaz. Od tada sam postao “bradonja”. Od toga dana tek je počeo moj život. Iako sam izgubio svoga babu dva mjeseca nakon svoje hidžre u islam, bio sam svjestan da je Allah tako odredio. Hvala Allahu na blagodati islama, potom blagodati Poslanika, s.a.v.s., i blagodati naših uvaženih učenjaka, a meni najdražeg šejha Safeta Kuduzovića, koji me, iako sam ga samo jednom imao čast vidjeti na predavanju uživo, svaki dan iznova podučava vjeri preko društvenih mreža i YouTubea. Da nas Allah uputi i učvrsti na istini! Amin!
Brat N. V.
Dolazim iz porodice u kojoj se znalo za vjeru. Moja nena rahmetli dva puta je bila na hadžu i klanjala svaki vakat otkako zna za sebe i učila Kur’an svaki dan. Babo rahmetli nije baš svaki vakat klanjao, ali džumu malo kad da je propustio i bio je puno posvećen pomaganju džamije. Moja majka je radila u firmi cijeli dan, ali nijedan dan ramazana nije prošao a da ga nije ispostila iako su bile vrućine i ona slomljena od posla, i klanjala bi ponekad akšam i jaciju. Ja sam bio “onako” u vjeri, džumu nisam propuštao jer nas je to babo naučio, Allah bio zadovoljan njime, osim kad sam radio. Ali, petkom i subotom navečer redovno sam išao u klubove. Alkohol nisam volio. Bojao sam se tog harama, a trenirao sam thai-box pa ni trener nije trpio alkohol.
Tog dana, kao i svakog drugog, krenuo sam na posao kod svog rođaka (radio sam sa alkoholom u tom periodu) i tražio šta ću slušati na slušalice dok budem radio. Tada mi dođe u misli svijet džina i šejtana i želio sam da znam više o toj temi, tako da sam na YouTubeu potražio nešto o tome i vidio jedan video predavača koji je imao bradu. Prvo sam pomislio kako ću njega slušati i gledati, “bradonja”, ma ne mogu njega nikako. Uvaženi i meni srcu najdraži (uz dužno poštovanje prema svim predavačima i daijama) šejh Safet Kuduzović. Pogledao sam naslov predavanja i vidio da uz ime predavača piše titula dr. Tada sam pomislio: “Vidi ovoga kao fol i dr., ali hajde da vidim šta priča.”
Kada sam to predavanje preslušao, odmah sam počeo istraživati o njemu i shvatio sam da je to “čovjek biblioteka”. Sljedeće predavanje bilo je “Čudesni svijet snova” i tu sam bio potpuno očaran znanjem meni danas najdražeg daije šejha Safeta Kuduzovića. Došao sam kući sa posla, uzeo abdest i klanjao akšam, poslije akšama jaciju, sutradan sam već sebi spremio predavanja šejha Safeta koja ću slušati cijeli dan. Ujutru sam ustao, klanjao sabah i krenuo na posao (prvi put nakon dugo vremena da baš zbog sabaha ustanem rano jer inače nisam klanjao često). Došao sam na posao i nastavio slušati predavanje broj 3 “Dolazak Dedžala”.
Kada sam to pogledao, htio sam još, ali u tom momentu nisam imao baš puno vremena tražiti po telefonu pa sam naišao na kratko predavanje šejha Safeta gdje je pričao o smrti Poslanika, s.a.v.s., i kada je došao do hadisa gdje je Omer, r.a., rekao: “Ko mi kaže da je Poslanik, s.a.v.s., preselio, glavu ću mu odsjeći” i u tom momentu krenule su mi suze i plakao sam zbog tih riječi, što je neko toliko volio Poslanika, s.a.v.s., da je bio spreman i na to iako je u vjeri. Nakon toga opet nemam vremena puno tražiti i pustim, hvala Allahu Uzvišenom, predavanje šejha Hajrudina Ahmetovića “Dan koji će trajati pedeset hiljada godina”. Tada sam počeo slušati taj blagi glas i kada je došao do hadisa kada će Poslanik, s.a.v.s., činiti šefat za svoj ummet, kada je šejh Hajrudin izustio riječi “ummeti, ummeti”, ja sam zaplakao i nisam se sat vremena mogao zaustaviti.
Slažem piće i plačem kao godina zbog stanja u kojem se nalazim. Pa, ja sam mislio da sam ja dobar, imam sve, hvala Allahu, lijep život, lijepo auto, ništa mi ne fali. Ne! Sve mi fali i ništa nemam. Odem u toalet, na umivaoniku uzmem abdest, stanem na hodnik gdje nema alkohola i klanjam podne. Nakon nekog vremena i ikindiju. I od tada nikad nisam izostavio nijedan namaz. Od tada sam postao “bradonja”. Od toga dana tek je počeo moj život. Iako sam izgubio svoga babu dva mjeseca nakon svoje hidžre u islam, bio sam svjestan da je Allah tako odredio. Hvala Allahu na blagodati islama, potom blagodati Poslanika, s.a.v.s., i blagodati naših uvaženih učenjaka, a meni najdražeg šejha Safeta Kuduzovića, koji me, iako sam ga samo jednom imao čast vidjeti na predavanju uživo, svaki dan iznova podučava vjeri preko društvenih mreža i YouTubea. Da nas Allah uputi i učvrsti na istini! Amin!
Brat N. V. n-um
