Još u ranoj mladosti Samru i Mahira spojila je ljubav koju su krunisali brakom i prelijepom višečlanom porodicom. Priču o ljubavi, poštovanju, slozi, kakvu bi trebala imati svaka porodica, donosi televizija Nova BH.
“Kroz tu ljubav, dobili smo i našu djecu. Što naši ljudi kažu, kroz ljubav se dobijaju kćerke, ja mislim da je to istina”, govori Mahir sa osmijehom.
Mahir ističe da se Samra i on, ne samo vole, nego i poštuju, “jer prvo moraš zaslužiti poštovanje, da bi brak i opstao”.
Ljubav je zaslužna što su Ajna, Džejla i Ejla krenule na taekwondo, kojim se njihov otac bavio godinama, piše Hanuma.ba.
“Bilo je hajde da nešto probaju. Prvo je to bio rukomet, gimnastika i onda je došlo do taekwondoa, što im se nakon prvog odlaska na trening i svidjelo“, ističe Mahir.
Sve tri kćerke su nagrađivane takmičarke Taekwondo kluba ‘Novi Grad’, a Džejla čak dvostruka evropska prvakinja.
Timski duh, Makaši su sa sportskih takmičenja prenijeli i u svoj porodični dom.
“Fino smo se organizovali kao porodica. Starije kćerke nam pomažu, Svi mo nekako, ekipa”, govori Samra.
Samra kao i svaka mama, ima najviše obaveza, pogotovo otkako su na svijet stigle i preslatke blizanke, Ajša i Asja.
“Presretni smo s njima. Hvala dragom Bogu pa ih imamo, pa ih nam je dao. Unijele su nam neopisivu radost u kuću.
Starije sestre nisu ljubomorne, naprotiv, blizanke su im uvijek na prvom mjestu.
“Kada odu na takmičenje, uvijek pošalju poruku, kako je Ajša šta radi Asja, ima li nešto novo, uvijek pitaju za njih”, kazuje Samira.
Roditeji su ponosni na svoje kćeri, njihove rezultate, a prije svega, što odrastaju u predivne mlade dame.
“Ponosna sam što su divne kao djevojčice, kao tinejdžerke, nemam nikakvih problema, prezadovoljni smo i što se tiče škole, izlazaka, društva. Ovaj sport kojim se bave, donio nam je ne samo rezultate, donio nam je neki zdrav život, zdravo društvo za našu djecu. Mi dakle ne ulažemo samo u sport, mi ulažemo u to da naša djeca budu na pravom putu”, govori ponosno mama Samra. Video pogledajte OVDJE.
“Hvala dragom Bogu, ponosan sam na svoje kćerke, na svoju djecu. One su same od sebe tako pažljive, da nemam neke potrebe da pažnju skrećem da bi nešto bilo kako treba, nego to one same od sebe daju, slušaju šta pričamo kako će se ponašati, kako treba da poštuju nekoga. (Hanuma.ba)
