Jutro u Prijedoru obilježeno je neuobičajeno jakim prisustvom policije, što je odmah privuklo pažnju građana i medija. Razlog ovog pojačanog sigurnosnog prisustva bio je dolazak Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, koji se u grad uputio kako bi se obratio na posebnoj sjednici lokalne skupštine. Tema sjednice bile su nedavne poplave koje su prouzrokovale značajne štete u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Međutim, ono što je bilo daleko upadljivije od same teme sjednice jeste način na koji je Dodik došao u Prijedor. U grad je stigao u pratnji velike kolone policijskih vozila, a snimci s lica mjesta pokazuju jasno prisustvo Specijalne antiterorističke jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova RS. Ta jedinica, poznata po svojoj obuci i spremnosti za najrizičnije situacije, bila je raspoređena po ključnim tačkama kako bi obezbijedila Dodikovu sigurnost.
Ovakva slika nije ništa novo u posljednje vrijeme. Slični prizori zabilježeni su i prilikom njegovih nedavnih posjeta drugim gradovima, kao što je Zvornik. Tamo su takođe bile angažovane visoko specijalizovane policijske snage, što ukazuje na kontinuiranu percepciju prijetnji prema Miloradu Dodiku, koje vlasti Republike Srpske shvataju vrlo ozbiljno.
Pozadina ovog pojačanog obezbjeđenja leži u činjenici da je Dodik, zajedno s nekoliko drugih visokopozicioniranih zvaničnika, pod istragom pravosudnih organa Bosne i Hercegovine. Sud BiH izdao je naloge za njegovo privođenje, kao i za privođenje Radovana Viškovića i Nenada Stevandića, što je izazvalo pravno-političku buru u cijeloj zemlji. Kao odgovor na to, Vlada RS je prije otprilike mjesec dana dala direktivu Ministarstvu unutrašnjih poslova RS da pojača mjere sigurnosti prema osobama koje se smatraju “štićenim licima”.
U svjetlu ovih događaja, pojavljuju se pitanja o:
-
Stvarnoj prirodi prijetnji koje su motivisale ovako ozbiljne sigurnosne mjere;
-
Upotrebi državnih resursa za zaštitu političkih figura koje su pod istragom;
-
Porukama koje se time šalju kako građanima, tako i pravosudnim institucijama BiH.
Dodikovo kretanje pod takvim osiguranjem ostavlja utisak političkog lidera koji se ne oslanja samo na legitimnost svog položaja, već i na fizičku demonstraciju moći i kontrole. Nije neobično da lideri država imaju određeni nivo sigurnosne pratnje, ali ovakva vrsta mobilizacije, uz prisustvo specijalaca i blokade ulica, više podsjeća na krizna stanja nego na redovne političke aktivnosti.
Na simboličkom nivou, ova situacija odražava i širi problem političke polarizacije i institucionalne krize unutar Bosne i Hercegovine. Dok jedan entitet pruža logističku i institucionalnu zaštitu liderima pod istragom, na državnom nivou postoje pokušaji da se sprovedu sudske odluke i izvrši zakonski postupak.
Ono što posebno zabrinjava javnost jeste što sve više izgleda da se Dodik ponaša kao neko ko institucionalne mehanizme države ne priznaje, već gradi paralelne strukture vlasti i sigurnosti unutar entiteta. To potencijalno vodi ka dubljoj političkoj krizi i dodatnom slabljenju ionako krhke državne kohezije.
Dodatno, u ovakvim situacijama gubi se i fokus s realnih problema građana – poput posljedica koje su poplave ostavile na Prijedor i okolinu. Umjesto da pažnja bude usmjerena na obnovu i pomoć ljudima pogođenim ovom prirodnom nepogodom, u centar pažnje dospijeva pitanje – kako i zašto jedan politički lider u jednoj demokratskoj zemlji dolazi na lokalnu sjednicu kao da se kreće kroz neprijatelsku teritoriju?
U konačnici, ovaj slučaj je mnogo više od samo jedne posjete lokalnoj zajednici. On je ogledalo stanja u kojem se nalazi politička scena Bosne i Hercegovine – podijeljena, opterećena tenzijama, i u sve većoj koliziji između zakona i političke moći. U vremenu kada građani sve više traže stabilnost, pravdu i ekonomski oporavak, slike blindiranih kolona i specijalnih jedinica šalju poruke koje više plaše nego ohrabruju.
S obzirom na sve okolnosti, jasno je da se Bosna i Hercegovina nalazi na prekretnici u kojoj se odlučuje hoće li prevladati vladavina prava ili vladavina političke sile. Ovakve scene, koje uključuju spektakularna osiguranja i ignorisanje pravosudnih naloga, ne mogu postati nova normalnost u demokratskom društvu. Potrebno je da svi politički akteri, bez obzira na entitetsku pripadnost, pokažu odgovornost prema državi, zakonima i građanima. Jer, kada se politika stavlja iznad pravde, a lični interes iznad općeg dobra, društvo neumitno klizi u dublju nestabilnost. Upravo zato, budućnost zemlje zavisit će od spremnosti institucija da očuvaju svoj integritet i od odlučnosti naroda da zahtijeva odgovornost od onih koji ih predstavljaju.
