Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je u vrijeme emevijskog halife Sulejmana ibn Abdul-Melika u oblasti Džezira živio bogataš po imenu Huzejme ibn Bišr, koji je bio izrazito darežljiv čovjek i koji je mnogo novca trošio na siromašne i potrebne, štaviše, dijelio je novac i onima koji nisu bili siromašni. Tako je bilo sve dok se točak života nije okrenuo i dok Huzejme nije postao puki siromah koji je ostao bez igdje ičega. Na početku su mu pomagali neki ljudi kojima je on izdašno davao svoj imetak, ali je njihova pomoć trajala nekoliko mjeseci, a zatim su mu prestali pomagati. To ga je natjeralo da se povuće u potpunu izolaciju i da se, zajedno sa svojom ženom, zatvori u kuću.
U to vrijeme namjesnik u Džeziri bio je Ikrime ibn Fejjad, koji je dobro poznavao Huzejmu, pa kad ga izvjesno vrijeme nije viđao, pitao je za njega. Rečeno mu je da je Huzejme osiromašio i da se zatvorio u svojoj kući. Ikrime ibn Fejjad je bio zatečen tom informacijom, pa je u čudu pitao: ”Kažete da je Huzejme ibn Bišr osiromašio i zbog toga se zatvorio u svojoj kući. Ta, zar se nije našao niko od onih kojima je on davao imetak u izobilju, toliko da se nakon toga nisu bojali siromaštva, da mu pomognu u nevolji?!”
Kad je pala noć, namjesnik Ikrime ibn Fejjad, izašao je iz svoje kuće prekrivenog lica noseći teret na leđima dok nije stigao do kuće Huzejme ibn Bišra. Pokucao je na vrata, a Huzejme je upitao: ”Ko je?” ”Gost”, odgovorio je čovjek ispred vrata. Huzejme je otvorio vrata, a Ikrime je spustio vreću ispred njega i rekao: ”Ovo je za tebe.” Huzejme je upitao: ”Od koga je ova pomoć?” Čovjek je odgovorio: ”To je pomoć iz Allahovog imetka.” ”A ko si ti?”, upitao je Huzejme. Ikrime je odgovorio: ”Ja sam ‘Džabir ‘Aserâtul-Kiram’ – tj. onaj koji pomaže potrebne i posrnule uglednika”, a zatim je brzo otišao. Nakon toga Huzejme je rekao svojoj ženi: ”Upali mi fenjer da vidim šta nam je maskirani čovjek donio u ovoj vreći.” Žena mu je odgovorila: ”Čovječe, ti znaš da nemamo čime potpaliti drva, a kamo li upaliti fenjer.” Kad je svanulo Huzejme je otvorio vreću i u njoj našao 4.500 zlatnika. Zahvaljivao je Allahu na novcu koji je dobio, jer mu je to pomoglo da vrati dugove i da se popravi njegovo teško materijalno stanje. Kada se namjesnik Ikrime ibn Fejjad vratio kući, zatekao je ženu budnu i srditu. Rekla mu je: ”Namjesnik ne izlazi u ovo vrijeme, osim zbog druge žene.” Odgovorio je: ”Ne, tako mi Allaha, nemam drugu ženu!” ”A gdje si onda bio?”, upitala je. Ikrime je odgovorio: ”Da sam htio reći tebi ili nekom drugom gdje idem, ne bih se maskirao i ne bih se skrivao noću.” Međutim, žena je bila uporna tako da joj je on na kraju rekao gdje je bio i šta je radio, a ona je obećala da to neće nikome pričati.
Nakon nekog vremena, Huzejme je otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika koji ga je upitao: ”Gdje si bio do sada, Huzejme? Već duže vrijeme nisam ništa čuo o tebi.” Onda mu je Huzejme ispričao šta mu se dogodilo i kako se spasio siromaštva. Halifa ga je upitao: ”A ko je taj ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Huzejme je odgovorio: ”Ne znam, nije mi se htio predstaviti.” Na to je halifa rekao: ”Eh, kamo sreće da si ga upoznao.” Zatim je naredio da se Huzejmi dadne još novca i izdao je naredbu kojom se Ikrime ibn Fejjad smjenjuje sa mjesta namjesnika, a za namjesnika Džezire imenuje se Huzejme ibn Bišr.
Huzejme se vratio u Džeziru i kad su ljudi čuli da je on imenovan za namjesnika, izašli su da mu čestitaju i da mu dadnu prisegu na vjernost. Među njima je bio i bivši namjesnik Ikrime ibn Fejjad. Kad su se sreli, Huzejme mu je rekao: ”Želim da mi položiš račune u vezi stanja u bejtul-malu, odnosno u državnoj kasi.” Ikrime se složio sa tim prijedlogom i kad su izbrojali novac falilo je 4.500 zlatnika. Huzejme je upitao: ”Gdje je novac?” Ikrime je odgovorio: ”Nije kod mene i nisam ga uzeo sebi.” Na to je Huzejme rekao: ”Ili ćeš donijeti novac ili ću te strpati u zatvor.”
Pošto Ikrime ibn Fejjad nije donio novac neko vrijeme je bio u zatvoru. Stavili su mu teške okove na ruke i lance na leđa dok mu tijelo nije potpuno oslabilo. Kad je njegova žena vidjela u kakvom stanju je njezin muž, otišla je Huzejmi (on joj je bio amidžić) i rekla mu: ”Huzejme, zar se tako nagrađuje ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Kad je to čuo, Huzejme je počeo drhtati od straha i upitao ju je: ”Tako ti Allaha, je li to bio Ikrime?” ”Da”, odgovorila je. Huzejme je požurio u zatvor i odmah je počeo skidati okove sa ruku Ikrime ibn Fejjada, plačući. Ikrime je upitao: ”Šta se to desilo, zašto plačeš?” Huzejme je odgovorio: ”Plačem zbog tvoje plemenitosti i strpljivosti te zbog moje nepromišljenosti i lošeg odnosa prema tebi. Kako ću ti pogledati u lice i u lice tvoje supruge?”
Nakon toga, Huzejme je naredio da se Ikrimi donese novo odijelo, a zatim je zajedno sa njim otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika. Kad ga je halifa ugledao, upitao je: ”Što si došao Huzejme, a tek si preuzeo dužnost namjesnika?” Odgovorio je: ”Došao sam sa čovjekom koji mi se predstavio kao ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’, jer znam da želiš da ga upoznaš.” Tada je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik rekao: ”Tako ti Allaha, jesi li to bio ti, Ikrime? Kako sam samo požurio sa svojom odlukom i kako si nas ti postidio svojom plemenitošću i strpljivošću.” Zatim ga je ponovo vratio na mjesto namjesnika u Džeziri. (Izvor: Ali el-Tantavi, Hikajat minet-tarih)
Saff.ba
