Pripremio: Jasmin Redžepi/ saff
Jedan stari američki musliman živio je na farmi u planinama istočnog Kentakija sa svojim malim unukom. Svakog jutra djed je rano sjedio za kuhinjskim stolom čitajući Kur’an. Njegov unuk je želio da bude baš kao i on, pokušavajući da ga imitira u svemu što je mogao.
Jednog dana unuk upita: “Djede! Trudim se pročitati Kur’an baš kao i ti, ali ja ga ne razumijem, a ono što razumijem zaboravim čim ga zatvorim. Šta je dobro u čitanju Kur’ana? ”
Djed se tiho okrenu, stavljajući ugalj u šporet i odgovori: “Uzmi ovu korpu za ugalj idi do rijeke i donesi mi korpu vode.”
Dječak učini kako mu je rečeno, ali sva voda je iscurila prije nego što se vratio kući. Djed se nasmija i reče: “Morat ćeš se kretati malo brže sljedeći put”, i posla ga nazad u rijeku sa korpom da pokuša ponovo. Ovaj put dječak otrča brže, ali opet je korpa bila prazna, prije nego što se vratio kući. Bez daha, obrati se djedu da je nemoguće nositi vodu u korpi a zatim je otišao da uzme kantu umjesto korpe.
Starac tada reče: “Ja ne želim kofu vode, ja želim korpu vode. Ti jednostavno ne pokušavaš dovoljno dobro te izađe na vrata da gleda dječaka kako pokušava ponovo. I ovaj put, dječak je znao da je to nemoguće, ali je želio da pokaže svom djedu da čak i ako potrči što brže može, voda će iscuriti prije nego se vrati u kuću. Dječak uroni korpu u rjeku i otrča brzo, ali kada je došao kod djeda korpa je ponovo bila prazna. Bez daha, tada reče: “Vidi djede, ovo je beskorisno!”
“Dakle, ti misliš da je beskorisno? ‘, odgovori mu starac i reče: ‘Pogledaj korpu “.
Dječak pogleda korpu i po prvi put shvati da je korpa drugačija. Korpa je bila transformisana iz jedne stare prljave korpe za ugalj u potpuno čistu korpu, spolja i iznutra.
“Sine, to je ono što se dešava kada čitataš Kur’an. Ti možda ne razumiješ ili ne zapamtiš sve, ali kada čitaš, ti ćeš se promjeniti, spolja i iznutra… To je Allahovo djelo u našim životima.”
