Prepiske iz oduzetog telefona Vahidina Munjića otkrivaju ko je štitio saradnike narko kartela: “Pita Konaković kad ćemo saopćenje. Ovo je Dini vrlo bitno”

U februaru 2024. godine, u javnosti se pojavila informacija iz baze podataka EUROPOL-a, prema kojoj je tadašnji ministar vanjskih poslova BiH, Elmedin Konaković, bio povezan sa osobom iz kriminalnog miljea – Edinom Gačaninom, poznatim kao Tito. Ova informacija izazvala je niz burnih reakcija i političkih manevara, posebno kada se doznalo da su pojedini policijski službenici Federalne uprave policije (FUP) bili angažirani na zaštiti ovog narko bossa.

Ključni trenutak bio je kada je Vahidinu Munjiću, vršiocu dužnosti direktora FUP-a, tokom istrage oduzet telefon. Uređaj je sadržavao prepiske koje razotkrivaju mrežu političke i institucionalne zaštite pružene trojici policajaca – Adinu Ćatiću, Senadu Kadiću i Emiru Druškiću – koji su navodno 2016. godine štitili Edina Gačanina tokom njegove posjete Sarajevu. Uprkos negativnim bezbjednosnim provjerama koje su kasnije uslijedile, iz poruka se vidi da su visoki politički i policijski funkcioneri činili sve kako bi ih zaštitili.

Razvoj događaja može se rezimirati kroz nekoliko ključnih faza:

• 2016. godina: Grupa specijalaca FUP-a, uključujući gore spomenutu trojicu, učestvovala je u zaštiti Gačanina.

• 2020. – 2021. godina: Pojavljuju se prve sumnje, a trojici specijalaca oduzete su dozvole za pristup tajnim podacima.

• 2023. godina: Uložene su žalbe, ali Ministarstvo sigurnosti BiH ih odbija.

• Februar 2024.: Počinje akcija “Black Tie”, a privedeni su i visoki policijski zvaničnici.

• Maj 2024.: Otkrivene su prepiske koje ukazuju na političku pozadinu zaštite.

Među osobama koje se pojavljuju u komunikaciji su:

• Ervin Mušinović, tada savjetnik ministra Rame Isaka, koji je direktno komunicirao s Munjićem o vraćanju dozvola spomenutim specijalcima.

• Mustafa Selmanović, tadašnji šef Specijalne jedinice, koji se zalagao da Druškić ostane u službi unatoč sigurnosnim problemima.

• Semin Kadić, inspektor FUP-a i brat jednog od spomenutih specijalaca, koji je također urgirao kod Munjića.

• Munib Isaković, službenik Ministarstva sigurnosti BiH, koji je pomagao u procesu vraćanja sigurnosnih dozvola i kasnije postavljen za direktora sarajevskog zatvora.

U komunikaciji između Munjića i Mušinovića, izričito se pominje da “ovo je Dini vrlo bitno”, aludirajući na Konakovića, čije je političko preživljavanje zavisilo od diskreditacije optužbi koje su izlazile u javnost.

Tokom ljeta i jeseni 2023. godine, vršene su manipulacije kako bi se problematični policajci zadržali unutar sistema, čak iako nisu ispunjavali osnovne sigurnosne kriterijume. Munjić je naložio svojoj saradnici Ifeti da pripremi nova radna mjesta za specijalce koji su ostali bez dozvola, a u više navrata je traženo od drugih službenika da “smanje stepen tajnosti” određenih pozicija kako bi se njihovo zaposlenje omogućilo.

Način na koji su institucije prikrivale veze sa Edinom Gačaninom Tito bio je sistematski i planiran. U februaru 2024., nakon što je Istraga.ba objavila shemu iz EUROPOL-a, uslijedila je žurna reakcija Konakovića, koji je održao konferenciju za medije i iznio niz tvrdnji u odbranu policajaca. Potom se kreira saopćenje FUP-a koje treba umanjiti značaj prethodnih otkrića.

U saopćenju se navodi:

• Da je FUP proveo internu istragu, ali da nije našao osnove za disciplinske mjere.

• Da OSA i SIPA nisu dale informaciju da je bilo ikakvog angažmana specijalaca na zaštiti Gačanina.

• Da je za moguće zloupotrebe bolovanja nastupila zastara.

Narativ koji se pokušavao nametnuti je bio da nikakva odgovornost ne postoji. Ipak, prema kasnijim porukama Munjića, jasno je da su određeni dokazi bili zataškani, a da su pojedini službenici izbačeni iz procesa jer su insistirali na istini. Marina Zović, inspektorica koja je prvobitno vodila istragu, bila je izložena pritiscima, a čak se predlagalo njeno premještanje zbog “smetanja”.

Lista ključnih aktera i njihovih postupaka:

1. Vahidin Munjić – koordinira operaciju prikrivanja dokaza i vraćanja sigurnosnih dozvola.

2. Ervin Mušinović – posreduje između političkog vrha i policije.

3. Mustafa Selmanović – odobrava zaštitu Gačanina 2016. i brani specijalce 2023.

4. Semin Kadić – koristi službene i lične veze kako bi zaštitio brata.

5. Munib Isaković – olakšava proces vraćanja dozvola i za to biva nagrađen funkcijom.

U završnici cijelog procesa, kada su Munjić, Selmanović i drugi uhapšeni u okviru akcije “Black Tie”, Konaković ponovo izlazi pred novinare, braneći uhapšene i tvrdeći da je u pitanju montirani proces. Pokušava objasniti da su njihove veze s Gačaninom bile nesvjesne, te da je cijela istraga usmjerena na diskreditaciju njegove političke figure.

Na kraju, kroz poruke koje je Munjić razmjenjivao s Mušinovićem, vidi se da su i odgovori novinarima iz portala Raport bili unaprijed pripremljeni, a tek kasnije formalno poslani na zahtjev medija, kako bi izgledalo da FUP transparentno komunicira s javnošću.

U jednoj od najvažnijih poruka, Gačanin u Sky aplikaciji 2020. godine jasno piše: “Mi imamo dobre veze u NiP, do Konakovića direktno.”. To potvrđuje da su veze između politike i narko miljea bile dublje i strukturiranije nego što se isprva pretpostavljalo. Kroz porodične i poslovne veze – brat bivšeg specijalca oženjen je kćerkom Konakovićevog prijatelja i sponzora – gradila se mreža zaštite i utjecaja.