Godinama prije današnjeg dana bila sam djevojka, slobodna i vesela, privlačna i poželjna, zavodljiva. Smijala sam se glasno, izlazila i provodila se sa prijateljima. I desilo se da sam pronašla ljubav svog života. Visok i plav, veselog osmijeha, uvijek u društvu prijatelja najveseliji. Privukao me kao magnet. U to vrijeme sam običavala izlaziti sama. Našla bih ja nekoga u gradu, provela noć u disku, i vratila bih se kući s mirisom duhanskog dima na odjeći, nekada i mirisom alkohola. Sve to me privlačilo, zadovoljavalo. Željela sam biti blizu tog muškarca, željela sam biti njegova žena. Kasnije sam shvatila da ipak treba pripaziti sa željama, neke se i ostvare.
Spojili smo se nas dvoje, izlazili, zabavljali se. Činilo se kao da smo stvoreni jedno za drugo. Srce bi mi skakalo kao ludo svaki put kad sam bila s njim. I tako, jedne noći, prepustila sam mu se u cjelosti. Poslije toga nismo dugo trajali. U teškim, gorkim i samotnim noćima shvatila sam da me samo želio iskoristiti, a ne sa mnom provesti život kao što je obećavao. Patila sam. Počinila sam grijeh kojeg još nisam bila svjesna.
Poslije, udala sam se. Ne za njega nego za drugog muškarca koji me volio. Voljela sam i ja njega. Ne kao prvog, ali sam ga voljela. Nije znao ništa o meni, kasnije sam mu sve ispričala. Probala sam uljepšati priču, zaštiti sebe, al znala sam da sam jedino ja bila kriva. Naravno da se naš brak pretvorio u džehenem. Varao me, a ja nisam smjela ništa reći znajući koliki sam grijeh počinila. Trpila sam ja njega, trpio je on mene. Godinama. Rodila sam troje djece. Tri kćerke. Od svega sam ih najviše voljela. Ne mogavši ostati u braku koji je bio patnja i za moga muža i moju djecu i mene, razvela sam se. Muž me optuživao za blud iako sam svoj život posvetila djeci. Iako nikada više nisam bila s nekim drugim muškarcem na svakom koraku me optuživao da bludničim. Teško je bilo to slušati. A znala sam da sam jedino ja kriva.
Nakon razvoda našla sam posao i stan u koji smo se moje kćeri i ja odselile. Otac ih nije posjećivao nikada. Borila sam se za njih krvnički i davala zadnji atom snage da ih odgojim. Jedne noći dok sam gledala na YouTubu neke klipove naišla sam na video predavanje nekog šejha. Dok je pričao o vjeri, namazu, grijesima, ja sam grcala u suzama jer me svaka njegova riječ bola u srce. A nije on kriv. Sama sam kriva. Ustala sam i počela abdestiti, nisam znala. Zaboravila. Podsjetila sam se na sve o namazu. Počela sam klanjati redovno, postiti, sadaku dijeliti. Kćeri sam podučila svemu. Kao nikada do tad osjetila sam težinu počinjenog grijeha na duši. Od tada, ne bih napravila nijedan korak a da ne bih zamolila Allaha dž.š. da mi oprosti. Allahu smiluj se! Smiluj se!

Ovo pričam tebi, djevojko, tebi koja se premišljaš i želiš se upustiti u vezu sa muškarcem i počiniti blud. Nemoj! Ne vrijedi! Šejtan te zavodi, uljepšava ti blud, a na kraju možeš mnogo više izgubiti nego što ćeš dobiti prepuštajući se strastima. I izgubit ćeš ako kreneš stopama njegovim, vjeruj. Vjeruj djevojci koja je prošla trnovit put šejtanskom stazom zablude. Molim Allaha da se smiluje svakoj djevojci koju šejtan zavodi, molim Allaha da se smiluje svakoj djevojki koja je kao ja bila zavedena. Amin!

Djevojka koja je poslala tekst željela je ostati anonimna.

knjigaljubavi.com