Bračni par iz Breze, Mustafa i Zehra Alajmović našoj javnosti poznati su po svom porodičnom biznisu prodaje domaćih proizvoda.
Pored svih iskušenja kroz koja prolaze, Mustafa i Zehra kroz život koračaju hrabro, a kako njihovi poznanici kažu, njih dvoje nikada nećete čuti da kukaju.
Ono što se vidi, kako naš narod kaže, ‘iz daleka’ jeste ljubav između Mustafe i Zehre, koja je njihova najveća snaga kako i sami kažu, a evo šta je istakao Mustafa vezano za svoju suprugu.
“Znate kako, ja već 15 godina radim u rudniku. Prije 9 godina odlučili smo se Zeha i ja podići kredit kako bismo sebi kupili stan. Taj stan sada je u našoj blizini, nekih 400 metara udaljen od nas. Nedugo nakon kupovine, jednom čovjeku koji je također dizao kredit, bio sam žirant, a onda je uslijedila deložacija. Stan nam je uzela banka. Svu svoju ljubav i energiju smo uložili u taj stan, a onda je došao trenutak kada smo ostali bez njega. Tada, u tom periodu Zehra je nekako i obolila. I od tada, odo tog trnutka, 15 mjeseci nakon što su mi blokirali platu, uzeli mi sve, ja odem na posao, ponesem 3 marke, i od te 3 marke, 2 vratim kući, a sebi uzmem pavlaku i pola hljeba da prezalogajim, one 2 uvijek vratim njoj da bi kupio jaja i da imamo šta da jedemo”, govori suznim očima svoju tešku životnu priču Mustafa.
“Ja dođem kući, ponesem te 2 marke, znam da kahve nema kod kuće, a moja Zehra po komšiluku ode da zaradi nešto novca, pa uradi nekome po kući, da bi meni imala da naspe kahve, kada dođem iz rudnika s posla. Svaki dan sam tu jednu marku sebi ostavljao da pojedem, a opet te dvije vratio svojoj Zehri. Zaboli čovjeka kada vidi druge kolege kako jedu narezak, jedu paštetu, a ja nemam, zato ja znam kako je nemati, zato se trudim da u ovoj tegli ne samo ‘imam ja’ , nego mnogi drugi. Svaki dan molim Allaha dž.š. da jednog dana budem ja taj koji će dijeliti puno, puno više, nego što su drugi dijelili meni”, kaže Mustafa za Hayat i dodaje:
“Moja Zehra je bila uz mene kada je meni bilo teško, ja sam uz nju bio 14 operacija. Muke smo preživili. Neću zaboraviti nikada stajanje pred bolnicom, moleći Gospodara da sve bude dobro. Bilo je par trenutaka na tih par operacija kada su rekli da neće preživjeti, i evo elhamdulillah, vidjeli ste je maloprije, bolesna je i sada poprilično, ne može hodati, ali elhamdulillah, ona je meni ta neka posebna snaga. Znate kako je kad supruga ode u bolnicu, onda izađe sa operacije, i onda je sutra dan vidiš ona pitu pravi. Njoj su dojku odrezali, ona je sutra dan meni pravila pitu da na posao ponesem.”
PIŠE: OSLOBOĐENJE PORTAL
