Iako sam znao da moja majka već devetnaest godina živi sama, otkad je preselio moj otac, dunjalučke obaveze, troje djece, učinili su da je rijetko posjećujem. J
edne noći nazvao sam je telefonom i rekao: ”Da li želiš da izađeš sa mnom na večeru?”
Iznenađena što je zovem noću, upitala je: ”Da li je sve u redu, sine moj?”
Odgovorio sam da je sve u redu, ali da želim sa njom provesti neko vrijeme.‘’Mi sami!?’’, začuđeno je upitala.
Kada sam joj potvrdno odgovorio, nakratko se zamislila i rekla: ”Voljela bih to, mnogo.” U četvrtak, nakon završetka radnog vremena, otišao sam po majku, pomalo uznemiren, jer je to bilo prvi put da izlazim sa svojom majkom. Kada sam stigao, zatekao sam je kako, nestrpljiva i odjevena u lijepu haljinu koju joj je babo kupio pred samu smrt, čeka pred ulaznim vratima.
Ugledavši me, osmjehnula se i rekla: ”Svima sam razglasila da ću danas izaći sa svojim sinom, svi su se obradovali i nestrpljivo očekuju su šta ću im ispričati kada se vratim.” Uzeo sam svoju majku pod ruku i otišli smo u sasvim običan restoran u kojem je vladala mirna atmosfera, tako da smo mogli u miru razgovarati. Kada smo sjeli, počeo sam joj čitati jela sa jelovnika budući da nije mogla sama da pročita jer su slova bila mala.
Dok sam čitao, blago se osmjehnuvši, prekinula me i rekla:”Tako sam i ja tebi čitala, sinko, kada si bio mali.” Tokom jela prisjećali smo se mog djetinjstva i lijepih događaja iz tog vakta. To su bile obične priče, ali su bile ispunjene ljepotom i emocijama tako da nam je vrijeme brzo prošlo a da nismo ni primijetili da je već ponoć.
U povratku kući, izrazila je želju da ponovimo izlazak, ali o njenom trošku i prihvatio sam poziv, poljubio joj ruku i otpratio do stana. Nedugo nakon toga, zadesila nas je velika nesreća, moja je majka dobila srčani udar i u vrlo kratkom vremenu preselila je na ahiret. Prošlo je samo nekoliko dana od njene smrti, a meni je stiglo pismo iz restorana u kojem sam bio sa svojom majkom, sa napomenom koja je bila napisana rukom moje majke: ”Znala sam da sljedeći put nećemo biti zajedno, stoga sam unaprijed uplatila večeru za dvoje, za tebe i tvoju suprugu.
Volim te, sinko moj, ne znaš koliko je meni značio onaj naš izlazak.’’ U tom trenutku shvatio sam značenje i počeo cijeniti riječi “ljubav” i “volim te” i spoznao da i suprotna strana doživljava osjećaj te riječi, a posebno majka. Daruj svojim roditeljima vrijeme u kojem imaju pravo kod tebe, a to pravo je Allahovo pravo i pravo roditelja i to se ne smije odgađati.
Nakon čitanja ove poučne priče prisjetio sam se događaja kada je jedan čovjek došao do Abdullaha ibn Omera i upitao ga: ’’Moja majka je u godinama i ne može se kretati, pa tako da je moram nositi čak i da nuždu obavi, pa jesam li joj se odužio?’’, na što mu je Ibn Omer odgovorio: ’’Nisi ni za jedan uzdisaj kada te je rađala, ti njoj sad hizmetiš i čekaš da umre, a ona je patila kada si bio mali i radovala se tvom životu.”
Na kraju, želja mi je da ova priča bude prekretnica svima nama i da popravimo odnose prema svojim roditeljima. Kaže Allah Uzvišeni u 23. ajetu sure El-Isra: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.”
I pitanje tebi o dragi brate i tebi o cijenjena sestro:”Da li posjećuješ svoju majku? Govoriš li joj lijepe riječi, tepaš li joj kao ona tebi dok si bio(la) dijete? Pomiluješ li je po glavi…držiš li joj ruku? …
Učini to dok još nije kasno, jer kad je izgubiš, nećeš više imati koga da te zovne ‘sine moj’… ‘kćeri moja’.
Preuzeto: FAS
