Ima jedan dobri insan koji ima petero djece i znam da životari kao i mnogi, od danas do sutra. Još uvijek se kući. Djeca rastu, imaju sve veće potrebe, režije skupe, hrana skupa, a plata mu je manja od prosječne plate. Ali ovaj insan svaki mjesec odvaja 100 KM za dijete koje nema babu. Za jetima. Za dijete koje živi s majkom i koje je izvanredan učenik. Za dijete kojem je to uistinu potrebno. Slučajno sam saznala za ovu prelijepu priču, a znam tog insana pa me baš dirnula priča. U njoj je veliki ibret. Ko se danas može odvojiti i od 10 KM, a potrošimo ih na gluposti svakodnevno. Kamo li od 100 KM, a i njemu su potrebne i njegovoj djeci.
Ali ovaj čovjek je svjestan riječi sadaka i zna da sebi čini dobro na oba svijeta. Allah ga nadahnuo da čini dobro, a i sam osjeti bereket u svojoj plati zbog sadake koju uporno godinama dijeli. Neko ima platu po 2-3 hiljade maraka, ali nema bereketa u njoj i u tom je ogromna razlika. Nikad ni ne pomišlja drugom da udjeli. Moramo misliti na ljude u potrebi, naročito na jetime, samohrane majke, starije i iznemogle, na studente, na sve one koji nas trebaju.
Čistimo svoje imetke sadakom i zekatom da bismo bili od sretnih ako Bog da. I ne zaboravi jedno, kad budeš udjeljivao sadaku, znaj da u tim trenucima posluješ sa Uzvišenim Allahom! Za takvo djelo će ti Allah pripremiti Svoje velike blagodati! Zato se raduj i budi ponosan što ti je Uzvišeni podario takvu veličanstvenu priliku!
Minela Maksumić, n-um
